Reakcije iz Republike Srpske povodom upućivanja u parlamentarnu proceduru izmjena i dopuna Krivičnog zakona BiH, kojim se predviđa kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina za negiranje zločina genocida i zločina protiv čovječnosti, bile su degutantne koliko i predvidive.

Podsjećamo, prošle je sedmice Vijeće ministara BiH u parlamentarnu proceduru uputilo izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH kojim se, između ostalih, podrazumijevaju i zatvorske kazne za one koji negiraju genocid i zločin protiv čovječnosti. Riječima državnog ministra pravde Josipa Grubeše – ko putem javnih medija, novina, informatičkih sistema propagira nasilje ili mržnju biće sada kažnjen. Zakon na koji Bosna i Hercegovina (pre)dugo čeka tako je i prije nego što je i faktički ušao u proceduru proglašen mrtvorođenčetom – iako su predloženo rješenje podržali zastupnici Republike Srpske u Vijeću ministara, i to nakon što su uvažene njihove sugestije, kao i mišljenje VSTV-a – budući da je za njegovo usvajanje potrebna podrška oba doma Parlamenta BiH.

Hvatanje za glavu

Počevši od predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, pa preko njegovih stranačkih kolega, pa sve do poslušničkih medija, koji plasiraju zabrinute naslove, poput “Trebaju li građane RS-a brinuti izmjene Krivičnog zakona BiH?”, nema viđenije SNSD-ovske glave koja se nije oglasila ovim povodom, insistirajući da se radi o antisrpskoj politici, izdaji interesa Republike Srpske, i tome slično.

Mnogi građani RS-a će se uhvatiti za glavu, i iz pozicije i iz opozicije, ako prođu izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH, sumirao je sve ove stavove šef Kluba poslanika SNSD-a iz Narodne skupštine RS-a Radovan Višković, naglašavajući kako se spomenuti zakon neće odnositi na SNSD, SP ili DNS, već “građane iz RS-a, u kojoj će se takav zakon mnogima obiti o glavu”.

Budući da se radi o zakonu koji sprečava širenje mržnje, po ugledu na mnoge razvijene zemlje svijeta, u kojima su takvi zakoni daleko rigorozniji, jedino što se može zaključiti iz bijesnih reakcija Dodika i klimoglavaca koji ga okružuju je da je širenje mržnje i poricanje zločina temeljni interes Republike Srpske

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je promptno reagirao već sada starim prijetnjama o ukidanju Suda i Tužiteljstva BiH, optužujući članove Saveza za promjene, koji su svojim glasom podržali predložena zakonska rješenja za – izdaju!?

Budući da se radi o zakonu koji sprečava širenje mržnje, po ugledu na mnoge razvijene zemlje svijeta, u kojima su takvi zakoni daleko rigorozniji, jedino što se može zaključiti iz bijesnih reakcija Dodika i klimoglavaca koji ga okružuju je da je širenje mržnje i poricanje zločina temeljni interes Republike Srpske.

Posljednji udarac žrtvama

U zemljama koje su se ranije odlučile za inkriminaciju ovog djela, najčešće se inkriminira poricanje genocida učinjenog od strane nacional-socijalističkog i fašističkog režima tokom Drugog svjetskog rata i zločina protiv čovječnosti ili se govori uopćeno o poricanju zločina genocida i zločina protiv čovječnosti, no suština zakona je uvijek ista: odvojiti govor mržnje od slobode govora i spriječiti razvoj posljednje faze genocida – poricanja. Poricatelji genocida, tvrde stručnjaci, imaju za cilj da zadaju posljednji udarac svojim žrtvama – da negiraju, minimiziraju, trivijaliziraju, odobravaju ili opravdavaju zločin i na taj način liše žrtve makar i posthumne istine.

”Poricanje je osma faza koja uvijek slijedi genocid”, pisao je ugledni stručnjak za genocid dr. Gregory Stanton u djelu Osam faza genocida. “To je jedan od najsigurnijih indikatora budućih genocidnih masakara. Počinioci genocida kopaju masovne grobnice, spaljuju tijela, nastoje da prikriju dokaze i zastrašuju svjedoke”, piše Stanton i dodaje kako “oni poriču da su počinili bilo kakav zločin i često okrivljuju žrtve za ono što im se dogodilo”.

“Tribunali kao što je onaj za Jugoslaviju i Ruandu, za Crvene Kmere u Kambodži ili Međunarodni krivični sud možda neće moći odvratiti najgore ubice. Ali, s političkom voljom da se hapse i progone, neki mogu biti privedeni pravdi. Takvi sudovi mogu odvratiti buduće počinioce genocida koji više nikad neće dijeliti Hitlerovo očekivanje da će proći nekažnjeno kada je podrugljivo rekao ‘Ko se nakon svega sjeća Armenaca?’”

Oni blokiraju istrage o zločinima, piše dalje Stanton, i nastavljaju da vladaju sve dok se silom ne maknu sa vlasti, kada bježe u izbjeglištvo, gdje ostaju nekažnjeni. “Tribunali kao što je onaj za Jugoslaviju i Ruandu, za Crvene Kmere u Kambodži ili Međunarodni krivični sud možda neće moći odvratiti najgore ubice. Ali, s političkom voljom da se hapse i progone, neki mogu biti privedeni pravdi. Takvi sudovi mogu odvratiti buduće počinioce genocida koji više nikad neće dijeliti Hitlerovo očekivanje da će proći nekažnjeno kada je podrugljivo rekao: ‘Ko se nakon svega sjeća Armenaca?’”, piše Stanton.

Pored Odluke Europskog parlamenta o borbi protiv rasizma i ksenofobije, u kojoj je rasističko i ksenofobično ponašanje definira kao “javno podržavanje genocida ili zločina protiv čovječnosti kako su oni definirani u Statutu Međunarodnog krivičnog suda, slična zakonska rješenja usvojena su u skoro svim europskim zemljama, od kojih su neke po tom pitanju iznimno rigorozne.

Zatvor i kazna

Dok se u Bosni i Hercegovini ponovo zahuktava rasprava o potrebi inkriminacije negiranja i poricanja genocida, iz Švicarske je stigla vijest da je Donatello Poggi, lokalni političar iz kantona Ticino osuđen za negiranje genocida u Srebrenici i u žalbenom postupku, nakon što je u prvostupanjskom postupku osuđen u maju 2016. godine. Mediji prenose kako Poggi ima mogućnost da se žali Saveznom sudu, ali i kako taj sud nema mogućnost da tumači činjenice čiji je čin genocida sastavni dio. Poggija je švicarski sud osudio na 45 dnevnih iznosa od po 110 franaka i dvije godine uvjetne zatvorske kazne, te novčanom kaznom u iznosu od 900 franaka.

Sudije Giovanni Roggero, Giovanni Celio i Marco Frigerio osudili su Poggija u drugostupanjskom postupku zbog rasne diskriminacije, negiranja čina genocida koji se dogodio u Srebrenici, jer je 2012. godine objavio dva teksta na portalima Corriere del Ticino i TicinoLibero, gdje je odbio priznati da se u Srebrenici dogodio genocid.

“Mlađe generacije koje nemaju vlastito iskustvo vremena u kome je počinjen genocid mogu biti žrtve manipulacije nekažnjenih ideologa ili podržavalaca genocida i doći u priliku da ponove genocid. Inkriminacija poricanja genocida ima simboličku funkciju za zemlje u kojima je počinjen genocid. Da bi se u tim zemljama omogućilo razlikovanje prošlosti od sadašnjosti potrebno je javno priznanje činjenice izvršenja genocida”

Inkriminacija poricanja genocida sprečava nanošenje daljnih povreda žrtvama i njihovim potomcima, navodi se u izvještaju britanskog Instituta za istraživanje jevrejske politike, u okviru istraživanja o borbi protiv poricanja Holokausta u Velikoj Britaniji. “Poricatelji žele onemogućiti da se sazna istina o stradanju žrtava i tim činom im žele zadati još jedan udarac – sada ubijajući istinu o njihovom stradanju”, navodi se u tekstu i dodaje: “Inkriminacija poricanja genocida potrebna je da bi se spriječio budući genocid. Na primjer, mlađe generacije koje nemaju vlastito iskustvo vremena u kome je počinjen genocid mogu biti žrtve manipulacije nekažnjenih ideologa ili podržavalaca genocida i doći u priliku da ponove genocid. Inkriminacija poricanja genocida ima simboličku funkciju za zemlje u kojima je počinjen genocid. Da bi se u tim zemljama omogućilo razlikovanje prošlosti od sadašnjosti potrebno je javno priznanje činjenice izvršenja genocida. Inkriminacija poricanje genocida, ako se ta zakonska zabrana dosljedno sprovodi, dovodi do opadanja poricateljske aktivnosti. Primjer uspješnih sudskih gonjenja poricatelja su SR Njemačka i Francuska.”

Zločinačka savjest

Kako se bliži još jedna godišnjica genocida u Srebrenici, za očekivati je da će se rasprava o inkriminaciji poricanja genocida intenzivirati u narednim danima, nesumnjivo uz mnogo emocija na svim stranama, te nema sumnje da će Dodik igrati na tu kartu, promovirajući stav da je negiranje zločina genocida direktni interes Republike Srpske, kao da nije potrebno krivično goniti one koji negiraju Jasenovac i genocid nad Srbima počinjen u NDH. U tom kontekstu je kudikamo odvratnija otvorena podrška koju je Dodiku uputio predsjednik HDZ-a Dragan Čović, koji je, nakon sastanka sa Dodikom u Banjoj Luci rekao kako njegova stranka neće podržati u Parlamentu nikakva rješenja koja su protivna interesima Republike Srpske. Bilo bi iznimno zanimljivo saznati da li je Dodik spomenuo negiranje zločina nad Srbima u Jasenovcu ili zločina protiv čovječnosti počinjene nad Srbima u Oluji 1995, kao argument kojim je pridobio Čovića da stane “u zaštitu interesa Republike Srpske”.

Zgroženost Čovićevim licemjerjem najbolje je demonstrirao aktualni ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić: “Gledao sam sastanak Dodika i Čovića u kojem je Čović rekao da hrvatski ministri u Vijeću ministara neće dozvoliti nijedan zakon koji je na štetu srpskog naroda. Poručujem Draganu Čoviću neka se ne petlja u interese srpskog naroda. On je zaštitu interesa srpskog naroda pokazao i na način kako se odnosi prema zločinima nad Srbima u Hrvatskoj i prema zločinima nad Srbima u Hercegovini, da bukvalno ne postoje. Nakon što je istrijebio Srbe u Hercegovini ne treba da štiti interese srpskog naroda. Ako Čović i Dodik imaju neke međusobne interese da štite, to mogu biti interesi oko kriminala neka to rade, ali će i to doći na red jednog dana.”

“Nakon što je istrijebio Srbe u Hercegovini ne treba da štiti interese srpskog naroda. Ako Čović i Dodik imaju neke međusobne interese da štite, to mogu biti interesi oko kriminala neka to rade, ali će i to doći na red jednog dana”

Upućivanje u parlamentarnu proceduru izmjena i dopuna Krivičnog zakona BiH, sudeći prema reakcijama iz Republike Srpske, otkriva da je negiranje zločina genocida i zločina protiv čovječnosti temeljni interes Republike Srpske, ostavljajući malo ili nimalo manevarskog prostora svima koji tvrde kako taj bosanskohercegovački entitet nije genocidna tvorevina. Drugim riječima – ne mora Dodik biti nikakav zločinac, ali zato nema sumnje da mu je savjest zločinačka.