Nije moguće loše učinjeno korigovati
Zimska bajka u Crnoj Gori: suze, smijeh i dug aplauz
: Dino Mustafić 25.12.2017“Ovdje možet prepoznati našu blisku i dalju prošlost, naše zebnje ka budućnosti”
Na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta premijerno je izveden Šekspirov komad “Zimska bajka” u režiji bosanskohercegovačkog reditelja Dine Mustafića. Publika je višeminutnim aplauzom nagradila aktere nakon izvođenja. Višeslojna i teatarski savremeno postavljena, Mustafićeva Zimska bajka je specifična i izuzetno zahtjevna, rediteljsko-dramaturški, ali i glumački jer predstava mijenja žanr, od tragedije do komedije. Mustafiću je ovo druga režija u Crnogorskom narodnom pozorištu nakon komada Edvarda Olbia Ko se boji Virdžinije Vulf 2009. god .
Dramatuškinja predstave je Željka Udovičić Pleština, scenograf Dragutin Broz, kostimografkinja Tijana Todorović, asistentkinja kostimografa je Marta Garčević, muziku je radila Vjera Nikolić, scenski pokret i koreografiju Nada Vukčević. scenski govor Dubravka Drakić, a izvršne producentkinje predstave su Nela Otašević i Janja Ražnatović.
U predstavi igraju: Zoran Vujović, Žana Gardašević Bulatović, Slaviša Čurović, Srđan Grahovac, Jelena Nenezić Rakočević, Dejan Ivanić, Aleksandar Gavranić, Andrea Mugoša, Ana Vučković, Danilo Čelebić, Nikola Perišoć. Petar Burić, Gojko Burzanović, Dragan račić, Julija Milačić, Jelena Minić, Radmila Čolić, Mirko Vlahović, Stevan Radusinović, Srđan Tošković, Smiljana Martnović, Anđelija Rondović, Jovan Dabović, Filip Đuretić i studenti specijalističkih studija studijskog programa Gluma u klasi redovnog prof. Branimira Popovića – FDU Cetinje: Marko Todorović, Vanja Jovićević, Milica Šćepanović, Anđela Radović i Vukan Pejović. Muzički tim, pored Vjere Nikolić čine: Mladen Nikčević, Ivan Peković, mr. Tatjana Krkeljić i mr. Mladen Popović.
Slaviša Čurović nakon premijere istakao je da mu je ovo 61. uloga i da je Mustafić iz njega izvukao maksimum: “Od mene je izvukao zadnji komadić jetre. Ono što sam imao, ja sam donio na scenu. Pravo da vam kažem, ni poslije predstave se ne osjećam dobro, ne fizički, nego psihički. Od mene je pravio grubijana, ja sam to igrao na filmovima i u serijama, ali, ovo je baš onako bilo teško. I neka je.”
Žana Gardašević-Bulatović rekla je da je zadovoljna kako je pošlo premijerno prikazivanje: “Taj treći čin, taj moj monolog je beskrajno težak, emotivno zahtjevan i ono što je upriličeno na sceni dira, potresa, i mene kao glumicu, a sigurna sam i publiku. Na kraju, kad se sve sumira, mislim da smo napravili dobru predstavu koju će publika voljeti.”
“Zimska bajka je tragikomična priča iz dva dijela. U prvom, kralj Sicilije Leont izgubi razum, učini zlo prema prijatelju iz djetinjstva, kralju Bohemije Poliksenu, čiji je jedini grijeh ljubaznost prema supruzi kralja Leonta. To otvara tragični početak. Mi pratimo izvornu strukturu komada kao dva teksta koji su po raspoloženju dijametralno suprotna dijela; tragična priča s početka, u drugom dijelu ima komični potencijal sa srećnim krajem. Tragediji prvoga dijela kontrapunktira fantazmagičnost drugog, tek kao dodatno sredstvo isporučivanja još jedne duboko emotivne priče koja, povratkom protagonista i njihovih pomaka, u drugim okolnostima, na Siciliju, utiče u onu prethodnu, s vremenskim razmakom od šesnaest godina, da bi se, na kraju, sve završilo, simboličnom mogućnošću novog početka. Naš završetak nije srećan, kako je moguć. Ne vjerujem u novi početak, jer vrijeme koje je prosuto ne može se vratiti, nadoknaditi, nije moguće loše učinjeno korigovati.”
-->
Na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta premijerno je izveden Šekspirov komad “Zimska bajka” u režiji bosanskohercegovačkog reditelja Dine Mustafića. Publika je višeminutnim aplauzom nagradila aktere nakon izvođenja. Višeslojna i teatarski savremeno postavljena, Mustafićeva Zimska bajka je specifična i izuzetno zahtjevna, rediteljsko-dramaturški, ali i glumački jer predstava mijenja žanr, od tragedije do komedije. Mustafiću je ovo druga režija u Crnogorskom narodnom pozorištu nakon komada Edvarda Olbia Ko se boji Virdžinije Vulf 2009. god .
Dramatuškinja predstave je Željka Udovičić Pleština, scenograf Dragutin Broz, kostimografkinja Tijana Todorović, asistentkinja kostimografa je Marta Garčević, muziku je radila Vjera Nikolić, scenski pokret i koreografiju Nada Vukčević. scenski govor Dubravka Drakić, a izvršne producentkinje predstave su Nela Otašević i Janja Ražnatović.
U predstavi igraju: Zoran Vujović, Žana Gardašević Bulatović, Slaviša Čurović, Srđan Grahovac, Jelena Nenezić Rakočević, Dejan Ivanić, Aleksandar Gavranić, Andrea Mugoša, Ana Vučković, Danilo Čelebić, Nikola Perišoć. Petar Burić, Gojko Burzanović, Dragan račić, Julija Milačić, Jelena Minić, Radmila Čolić, Mirko Vlahović, Stevan Radusinović, Srđan Tošković, Smiljana Martnović, Anđelija Rondović, Jovan Dabović, Filip Đuretić i studenti specijalističkih studija studijskog programa Gluma u klasi redovnog prof. Branimira Popovića – FDU Cetinje: Marko Todorović, Vanja Jovićević, Milica Šćepanović, Anđela Radović i Vukan Pejović. Muzički tim, pored Vjere Nikolić čine: Mladen Nikčević, Ivan Peković, mr. Tatjana Krkeljić i mr. Mladen Popović.
Slaviša Čurović nakon premijere istakao je da mu je ovo 61. uloga i da je Mustafić iz njega izvukao maksimum: “Od mene je izvukao zadnji komadić jetre. Ono što sam imao, ja sam donio na scenu. Pravo da vam kažem, ni poslije predstave se ne osjećam dobro, ne fizički, nego psihički. Od mene je pravio grubijana, ja sam to igrao na filmovima i u serijama, ali, ovo je baš onako bilo teško. I neka je.”
Žana Gardašević-Bulatović rekla je da je zadovoljna kako je pošlo premijerno prikazivanje: “Taj treći čin, taj moj monolog je beskrajno težak, emotivno zahtjevan i ono što je upriličeno na sceni dira, potresa, i mene kao glumicu, a sigurna sam i publiku. Na kraju, kad se sve sumira, mislim da smo napravili dobru predstavu koju će publika voljeti.”
“Zimska bajka je tragikomična priča iz dva dijela. U prvom, kralj Sicilije Leont izgubi razum, učini zlo prema prijatelju iz djetinjstva, kralju Bohemije Poliksenu, čiji je jedini grijeh ljubaznost prema supruzi kralja Leonta. To otvara tragični početak. Mi pratimo izvornu strukturu komada kao dva teksta koji su po raspoloženju dijametralno suprotna dijela; tragična priča s početka, u drugom dijelu ima komični potencijal sa srećnim krajem. Tragediji prvoga dijela kontrapunktira fantazmagičnost drugog, tek kao dodatno sredstvo isporučivanja još jedne duboko emotivne priče koja, povratkom protagonista i njihovih pomaka, u drugim okolnostima, na Siciliju, utiče u onu prethodnu, s vremenskim razmakom od šesnaest godina, da bi se, na kraju, sve završilo, simboličnom mogućnošću novog početka. Naš završetak nije srećan, kako je moguć. Ne vjerujem u novi početak, jer vrijeme koje je prosuto ne može se vratiti, nadoknaditi, nije moguće loše učinjeno korigovati.”
Tweet Send mail