Pred izricanje presude u Haškom tribunalu

Ratku Mladiću sudi se i zbog dva genocida počinjena 1992. i 1995. nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH

Haški tribunal: Jadranko Prlić i ostali (IV)

Tuđmanova dvostruka igra

U svojoj odbrani Hrvatske i Franje Tuđmana sudac Antonetti tvrdi da je Stari most bio legitiman vojni cilj i da je trebao biti uništen: “Što se tiče oštećivanja, nesporno je da je topovska paljba mogla da ošteti Stari most, a on je već bio oštećen uslijed sukoba sa Srbima. Zbog toga se oštećivanje teško može s izvjesnošću pripisati jednoj ili drugoj strani. U svakom slučaju, po mom mišljenju Stari most je bio legitiman vojni cilj čije je uništavanje HVO-u omogućilo da postigne nespornu vojnu prednost, jer su time bili onemogućeni svaki saobraćaj i snabdijevanje namirnicama. Što se tiče načela proporcionalnosti, ne vidim kako bi se ono moglo primijeniti u ovom slučaju. Ako je Stari most bio vojni cilj, on se jednostavno morao uništiti. (...) Što se tiče zatvorenih pripadnika HVO-a muslimanske nacionalnosti, nema sumnje da je potencijalna opasnost koju su oni predstavljali dopuštala HVO-u da ih premjesti u treće zemlje (između ostalih u Hrvatsku). Međutim, trebalo je da vlasti pribave njihove pismene saglasnosti za takvu vrstu puštanja na slobodu, pri čemu bi im bilo objašnjeno da se zatvorenicima nudi izabor između oslobađanja i ostajanja u zatočeništvu. To nije učinjeno. Pored toga, trebalo je da zatočenik, u slučaju da prihvati tu mogućnost, ima mogućnost da se vrati kući da bi uzeo svoje stvari i riješio sve što mora riješiti, te mogućnost da ode zajedno sa porodicom. (...) Jadranko Prlić je izjavio da su ga Mate Boban, Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Bruno Stojić i drugi ’iskoristili’ jer, iako imenovan za predsjednika HVO-a, on nije imao nikakvu vlast. Optuženi smatra da je na taj položaj postavljen isključivo zato što je bio popularan u javnosti, ali da je zapravo svu vlast u rukama imao Mate Boban. Iznenađuje da osoba tog nivoa inteligencije može da bude izmanipulisana, pa čak i iskorištena!”

Haški tribunal: Jadranko Prlić i ostali (II)

U oktobru 1992. Prlić, Stojić, Praljak i Petković su sa Ratkom Mladićem razgovarali o podjeli BiH

Haški tribunal: Jadranko Prlić i ostali (I)

Franjo Tuđman je smatrao da BiH kao suverena i samostalna država treba prestati postojati

Iz arhiva Haškog tribunala (II)

Etničko čišćenje MUP-a SRBiH i pripreme za rat

Christian A. Nielsen je 2004. godine za Haški tribunal uradio istraživački izvještaj pod nazivom “Ministarstvo unutrašnjih poslova bosanskih Srba: začeci, djelovanje i zapovijedanje i rukovođenje, 1990-1992”, koji je korišten na suđenju Momčilu Krajišniku. U uvodu se navodi: “Cilj ovog izvještaja je da pruži analizu uspostavljanja Ministarstva za unutrašnje poslove Republike Srpske. Izvještaj za svoju polaznu hronološku tačku uzima izbore u novembru 1990. Ovi višestranački izbori doveli su direktno do višestranačkog sporazuma o podjeli funkcija u okviru MUP-a SRBiH. Taj proces je, sa svoje strane, konačno doprinio raspadu MUP-a SRBiH i izbijanju oružanog sukoba u BiH. Izvještaj poklanja posebnu pažnju aktivnostima i organizacionoj strukturi MUP-a RS od aprila 1992. do kraja 1992. godine. U mjeri u kojoj je tokom cijelog ovog perioda BiH bila u stanju koje je Skupština RS nazvala ‘međuvjerskim i međuetničkim ratom’, ovaj izvještaj se koncentriše na ulogu MUP-a RS u tom sukobu. Ovaj izvještaj pokušava da opiše de jure i de facto strukture MUP-a RS i odnose rukovođenja i komandovanja u vojsci bosanskih Srba, policiji i SDS-u 1992. godine. Izvještaj obrađuje saradnju MUP-a, Vojske Republike Srpske, SDS-a i, početkom aprila 1992, Vlade RS-a. On takođe prikazuje rivalstvo i raspad odnosa izmedu ove tri organizacije. Izvještaj je zasnovan na analizi dostupne dokumentacije policije i vojske i materijala političke prirode RS-a”. U nastavku donosimo drugi dio iz Izvještaja

Iz arhiva Haškog tribunala (I)

Kako je SDS 1991. godine razbijao republički MUP u BiH i radio na formiranju srpskog MUP-a

Christian A. Nielsen je 2004. godine za Haški tribunal uradio istraživački izvještaj pod nazivom “Ministarstvo unutrašnjih poslova bosanskih Srba: začeci, djelovanje i zapovijedanje i rukovođenje, 1990-1992”, koji je korišten na suđenju Momčilu Krajišniku. U uvodu se navodi: “Cilj ovog izvještaja je da pruži analizu uspostavljanja Ministarstva za unutrašnje poslove Republike Srpske. Izvještaj za svoju polaznu hronološku tačku uzima izbore u novembru 1990. Ovi višestranački izbori doveli su direktno do višestranačkog sporazuma o podjeli funkcija u okviru MUP-a SRBiH. Taj proces je, sa svoje strane, konačno doprinio raspadu MUP-a SRBiH i izbijanju oružanog sukoba u BiH. Izvještaj poklanja posebnu pažnju aktivnostima i organizacionoj strukturi MUP-a RS od aprila 1992. do kraja 1992. godine. U mjeri u kojoj je tokom cijelog ovog perioda BiH bila u stanju koje je Skupština RS nazvala ’međuvjerskim i međuetničkim ratom’, ovaj izvještaj se koncentriše na ulogu MUP-a RS u tom sukobu. Ovaj izvještaj pokušava da opiše de jure i de facto strukture MUP-a RS i odnose rukovođenja i komandovanja u vojsci bosanskih Srba, policiji i SDS-u 1992. godine. Izvještaj obrađuje saradnju MUP-a, Vojske Republike Srpske, SDS-a i, početkom aprila 1992, Vlade RS-a. On takođe prikazuje rivalstvo i raspad odnosa između ove tri organizacije. Izvještaj je zasnovan na analizi dostupne dokumentacije policije i vojske i materijala političke prirode RS-a”