U ubistvo policijskog inspektora u Banja Luci upleteni visoki funkcioneri Republike Srpske (II)

Izgovor za odmazdu nad banjalučkim Hrvatima i Bošnjacima

Nadležne institucije RS-a nisu uradile ništa da bi zločin rasvijetlile, ali jesu sve da ga zataškaju.

Revizija presude Međunarodnog suda pravde izrečena po tužbi BiH protiv Srbije

Politizacija pravde

Od trenutka kad je Bakir Izetbegović prvi put u javnosti nagovijestio da će se ići s revizijom Međunarodnom sudu pravde na presudu izrečenu 2007, a po tužbi BiH protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, krenula su napadanja i špekulacije u kojima su se iskristala dva “argumenta protiv“: legitimitet bh. agenta i novi dokazi. Nakon žestokih napada zbog odluke da se pokrene revizija uslijedio je sastanak Ivanića i Dodika s Nikolićem i Vučićem na kome je, naglašavajući svesrpsko jedinstvo, dogovorena suradnja s obje strane Drine i dnevna komunikacija o tom pitanju. Istovremeno, na račun pravnog tima uslijedili su brojni napadi, i nakon što se saznalo da je autor dokumenta američki profesor kome su pomagali eminentni svjetski stručnjaci, jer revizija “nije dobro urađena“, “neće proći“, “nema novih dokaza“, agent nema legalitet, izaziva “novu“ političku krizu... Osim što “politička kriza“ u BiH, ali i regionu, kad su u pitanju ratni zločini i genocid negiranjem presuda međunarodnih sudova iz Haaga traje posljednjih 25 godina, činjenica je da je pravo na reviziju bilo potpuno legitimno i da će o njoj odlučivati Međunarodni sud pravde, kao što je činjenica da je nekoliko pravnih timova radilo na mogućnostima pokretanja revizije, nakon čega je nekoliko draft verzija sastavljeno krajem 2016. i početkom 2017. Činjenica je i da je bh. agent, koga je Predsjedništvo BiH imenovalo 2002. i ta odluka nikad nije ni opozvana ni izmjenjena, još u maju 2016. dostavio svim relevantnim institucijama i pojedincima dopis u kome ih poziva da mu dostave prijedloge i eventualno nove dokaze vezano za reviziju, i da je među ostalim taj dopis dobilo i Ministarstvo inozemnih poslova BiH, odnosno Igor Crnadak, i Tužiteljstvo BiH. Činjenica je i da je pravni tim uvezao sve nove dokaze u reviziji, i da se genocid, osim Srebrenice, povezuje sa još šest bh. općina. Činjenica je i da je ICJ odbio četiri revizije i da je samo jedna u toku i da su šanse BiH jako male, ali zar je zbog toga trebalo odustati od prava na reviziju? I da li bi do revizije uopće došlo da političari iz Banja Luke i Beograda proteklih deset godina nisu negirali sve, pa i presude ICTY o genocidu u Srebrenici, a otvoreno, uz pomoć Moskve, izlobirali nedonošenje rezolucije o genocidu u UN-u?