Konkurs za Milevinog malog

Piše: Ljupko Mišeljić

Filozofski fakultet u Banja Luci je sa željom da učestvuje u proslavi krsne slave Grada Banjaluka, objavio je konkurs: “Očekuju se radovi esejističko-istraživačkog karaktera o različitim temama iz oblasti pravoslavne duhovnosti u Banjoj Luci: istorija (ličnosti, događaji, društvene okolnosti...); književnost (duhovna poezija i proza...); arhitektura (hramovi Banje Luke, urbanizam i hramovna arhitektura...); pravo (položaj crkve u državnom zakonodavstvu...); muzikologija (duhovna muzika u Banjoj Luci...) itd. Predviđeni obim teksta je do 5 kucanih strana (format A4, prored 1.5,font Times New Roman, veličina 14).” Rok za predaju radova je 10. maj, a proglašenje pobjednika biće na Spasovdan, 25. maja. Ko će biti članovi Komisije? Ko će predstavljati Srpsku pravoslavnu crkvu u Komisiji, a ko grad Banja Luku. Ko će ocijeniti radove? Ko će odabrati najbolji? Šta znači biti najbolji u tome? Pazimo, ovo je jednaka prilika za Milevinog malog, ali i za nekog ko želi pobijediti na takvom konkurs.
Milevin mali može sve. On može fotografisati bilo koji događaj od koncerta preko pozorišne predstave do obične narodnjačke žurke. Nemojte se uopšte pitati koje objektive koristi i koliko je vičan u obradi fotografije. Može smontirati spot za bilo kakvu kampanju dok se umiva. Dok doručkuje, može napisati kakav god želite tekst, o čemu god treba. Prije ručka će učiti i svim žarom truditi se da bude primjeran dio zajednice – roditeljima svojim na radost, a otaždbini i crkvi svojoj na korist. Njegove sposobnosti nemojte ni propitivati: on nije žrtva usmjerenog obrazovanja. Za pedeset ili sto maraka može uraditi što god želite. Ne mora biti ni legalno ni etički, ali mora biti plaćeno. Šta radi poslije večere, neka ostane tajna.

Milevin mali je slika i prilika uzornog omladinca: njegove sposobnosti takve su da ga ne možete premalo platiti, kakav god učinak da očekujete. Na tržištu rada, on naprosto sija, jer šta god vam treba, on je prvi i jedini izbor. Što je najbitnije, Milevinog malog možete pronaći tu, dvije ulice dalje.

Odgovor na upit tržišta

No, problem s Milevinim malim je to što se ne nudi baš svima i svakome, nije uvijek dostupan i slobodan (zbog obima i raznovrsnosti posla). Često je nevidljiv: ne kažem da je neofiran, nego da rijetko eksponira ono što radi. Pogotovo kada su u pitanju neki složeniji zadaci. Milevinog malog vrlo je teško pronaći i angažovati. Nekada ste u situaciji da su vam njegove usluge potrebne, pa da ga morate tražiti konkursom.

Takva situacija desila se Filozofskom fakultetu u Banjaluci. Željom da učestvuje u proslavi krsne slave Grada Banjaluka, objavio je konkurs.

“Očekuju se radovi esejističko-istraživačkog karaktera o različitim temama iz oblasti pravoslavne duhovnosti u Banjoj Luci:

- istorija (ličnosti, događaji, društvene okolnosti...),
- književnost (duhovna poezija i proza...),
- arhitektura (hramovi Banje Luke, urbanizam i hramovna arhitektura...),
- pravo (položaj crkve u državnom zakonodavstvu...),
- muzikologija (duhovna muzika u Banjoj Luci...) itd.

Predviđeni obim teksta je do 5 kucanih strana (format A4, prored 1.5,font Times New Roman, veličina 14).” – navedeno je u konkursu.

Rok za predaju radova je 10. maj, a proglašenje pobjednika biće na Spasovdan, 25. maja.

Objektivno, šta je 1.200 riječi? Tema je pravoslavna Banjaluka, i to je idealna prilika da Milevin mali zaradi 300/200/100 KM. Išta.

Proljeće je, a tek ljeto, biće aftera više nego festivala, treba se finansijski osigurati. Štaviše, deveti maj je neradni, možete rad poslati u posljednjem trenutku. Svakako nije zahtjevan. Podrazumijeva pretragu prema ključnim riječima “pravoslavlje” i “Banja Luka”, podrazumijeva ono što se može dobiti u presjeku ta dva skupa (jer te pojmove u kolokaciju valjda možemo dovesti samo tako).

Ili ne? Šta je esejističko-istraživački karakter rada od 1.200 riječi? Onaj koji podrazumijeva da neko Banjaluku posmatra isključivo kroz filter pravoslavlja. Kom je genijalcu to palo napamet? Možda istim onima kojima je naumpalo da se vojne i studentske službe prekidaju zbog džume, ili da za vjerske praznike ne rade javne institucije, da gradovi imaju krsne slave.

Takve genijalnosti i njihovi interpretatori Milevinom malom su osnovni izvor prihoda. On ne pita za branšu, docirano: on je žrtva obrazovanja usmjerenog ka tržištu rada, ne ka bilo čemu drugom što obrazovanje podrazumijeva.

Takvo obrazovanje, usmjereno ka tržištu rada, u kome “domaći” asistenti i profesori imaju prednost pred onim koji nisu “domaći”, zahtijevala je nedavno i grupa studenata Univerziteta u Banjaluci, kao što je zahtijevala da se studijski programi osmisle za potrebe tržišta.

Studij četvrtog ciklusa: kako ubiti keš na religiji

U čemu je onda problem da Milevin mali zaradi tri stotine maraka, ni za šta, da se ne napati, kad su ljudi priliku izmislili – ni Bog im nije pomogao.

Šta je dakle potrebno? Zanemariti sve što jeste Banjaluka a nema veze sa pravoslavljem, u nekom materijalnom smislu. Čini se kao priprema dokumentacije za razvijanje loše fikcije. Za takav podvig obezbijeđen je nagradni fond, cijelih šest stotina maraka.

Ali, ko će biti članovi komisije? Ko će predstavljati Srpsku pravoslavnu crkvu u komisiji, a ko Grad Banjaluku. Ko će ocijeniti radove? Ko će odabrati najbolji? Šta znači biti najbolji u tome?

Pazimo, ovo je jednaka prilika za Milevinog malog, ali i za nekog ko želi pobijediti na takvom konkurs.

Prilika za druge ne postoji. Filozofski fakultet nije, recimo, odobrio neka ozbiljna sredstva studentima za istraživanje, ozbiljan časopis, stipendije za odlazak na konferenciju. Konkurs je čista egzotika. Kao što je i posmatranje Banjaluke pod pojmom pravoslavlje, u kategorijama istorija, književnost, pravo, arhitektura, muzika. Zamislite konkurs “Muslimanska Banjaluka”, “Katolička Banjaluka”, “Jevrejska Banjaluka” – bilo bi jednako neprijatno da je Filozofski fakultet raspisao.

Bilo bi lijepo vidjeti kako studenti Filozofskog fakulteta imaju uslove za istraživanja i proučavanja, kao uostalom i svi studenti, da se njihov fakultet bavi izdavaštvom, ozbiljno izdvaja za istraživanja, organizuje međunarodne konferencije na kojima će studenti izlagati. Drugim riječima, Filozofskom fakultetu ovo je samo jedna od gluposti koje radi, koja boli s obzirom koliko se ne bavi nečim uistinu pametnim. To je problem Filozofskog fakulteta, na koji akademska zajednica javno ne reaguje, pa postaje nešto širi problem, ako ni zbog čeg drugog onda zbog indoktrinacije čiji je plod.

Čemu čovjek da se nada?

Koliko god bila prilika za Milevinog malog ili prilika za nekog ko može tako jednoznačno posmatrati, ovo je prilika studentima u Banjaluci da izlože jasne zahtjeve: ako može fakultet plaćati ispit iz mitomanije, može valjda da platiti i neko smisleno istraživanje, neke odlaske na međunarodne konferencije.

To je prilika da se upitamo hoće li studijske i obrazovne programe prema potrebama tržišta rada osmisliti oni kojima je unosnije investiranje u ovakve konkurse, nego u mobilnost, temelj Bolonjske deklaracije na koju se pozivaju.

Organizacija naučnih konferencija, međunarodnih skupova, razgovora akademske zajednice sa javnošću, kao i finansiranje kvalitetnih istraživanja, ulaganje u dobre ideje za izdavaštvo ili drugu publicističku djelatnost – to je toliko preskupo i kompleksno da se time Filozofski fakultet čak ne želi baviti. Studentski parlament jednako smatra da to uošte nije potrebno.  

Konkurs je mnogo jeftiniji. To je isti onaj razlog zbog kog je Milevin mali konkurentan. Prepodoban.

Kako prepoznati Milevinog malog znaćemo ako i kad se prijavi na konkurs.
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi