Akcizno potpomognuta oplodnja

Piše: Adis Nadarević

Meier je tvorac jednog od najpopularnijih serijala simulacijskih video-igara pod nazivom “Sid Meier’s Civilization”. U ovim igrama gradnjom infrastrukturnih objekata privlačite stanovništvo i razvijate svoju virtualnu imperijicu, što je otprilike isti princip na kojem bh. vlasti zasnivaju svoje razvojne planove kada u navedenom objašnjenju kažu kako “ovakva izgradnja djeluje kao mamac za privlačenje novih investicija”. Tako vlasti u životu održavaju iluziju da postoje neke investicije koje bi došle ali, eto, one dolaze samo autoputevima koje mi nemamo, a, inače, im nimalo ne smeta ako ih ti autoputevi vode u korumpiranu močvaru prepunu loših propisa, visokih poreza, besmislenih parafiskalnih nameta, loše pravne sigurnosti i neefikasnog pravosuđa. Pretrpjeli bi investitori i skupu i nestručnu radnu snagu, i visoke namete, i namještene tendere, i političko reketiranje, i korupciju i sudske procese od po deset godina – sve dok do toga dolaze putevima od tri trake i ograničenjem brzine od 130 km/h.
Na radiju je potkraj 2018. u servisnim informacijama reklo kako je tog jutra u porodilištu rođeno 11 beba – pet benzinskih i šest dizelaša. Roditeljskoj sreći nikad kraja, a sva zahvalnost i zasluge idu u pravcu vlasti u Bosni i Hercegovinu i njihovoj akciznoj pronatalitetnoj politici koja je povećanjem nameta na gorivo dovela do pravog baby-booma. Zadovoljno ruke trljaju proizvođači opreme za bebe, u prodavnicama se radnici sapliću stalno dopunjavajući police sa pelenama, a kao nuspojava ove natalitetne eksplozije cijene voća i povrća su se udvostručile zbog neočekivane i konzekventno nepredviđene potražnje sirovina za baby kašice. No, to neće biti problem jer će vlast riješiti problem poskupljenja voća i povrća povećanjem aerodromskih taksi.

Kakve veze imaju aerodromske takse sa ublažavanjem posljedica poskupljenja voća i povrća, pitat ćete. Pa, iste one nebulozne veze po kojoj su predstavnici bosanskohercegovačkih vlasti utvrdili kako će povećanje akciza na gorivo u konačnici dovesti do rađanja većeg broja djece. Da, koliko god to zvučalo blesavo, be-ha vlasti su novembra 2017. hladno zaključile kako će uvođenje dodatnog akciznog opterećenja od 0,15 KM (plus porezi) nekom logikom ohrabriti ljude da proširuju svoje obitelji. No, ako malo bolje razmotrimo cijelu stvar, ona samo odražava dosljednost politike koju je predstavio premijer FBiH Fadil Novalić kada je prije više od godinu i po zavapio kako nam treba više beba.

Mjere pronatalitetne politike


Podsjećanja radi, u januaru 2016. Novalić je sračunao kako potrošačka korpa nije adekvatno mjerilo životnog standarda jer građani previše novca troše na bespotrebne gluposti kao što su kafa, cigarete, alkoholna pića, telekomunikacione usluge i gorivo. Osim što su bespotrebni, ovi troškovi i direktno škode zdravlju i plodnosti tako da njihovo povećanje ima višestruke korisne implikacije koje se ogledaju u poboljšanju općeg zdravstvenog stanja naroda, manjim troškovima zdravstvene zaštite, te povećanju fertilnosti i – logično – nataliteta.

Naučnici sa univerziteta Columbia, Berkeley i drugih koji se spominju u onim člancima koji počinju sa “naučnici sa univerziteta...” svako malo poručuju kako su kafa i cigarete štetne po krvožilni sistem i kako štete plodnosti, nošenje mobitela u džepovima smanjuje broj spermatozoida, a zna se da i grijana sjedišta automobila i smanjena fizička aktivnost nisu prijatelji dobrog spermiograma.

Zato je logično da mjere pronatalitetne politike počnu podizanjem akciza na gorivo u svrhu cestogradnje i povećanja nataliteta. Predstavnici vlasti su to fino objasnili, rekavši kako je realno očekivati poboljšanje standarda stanovništva kroz nova zapošljavanja, stvaranje novih prihoda, izgradnju dodatne infrastrukture u vidu izgradnje vrtića, škola, bolnice, domova za stare i iznemogle osobe i drugo, i u krajnjem očekivani rast standarda stanovništva će, možda, potaknuti i natalitet, što je izuzetno važno za BiH s demografske tačke gledišta. Dobro ste pročitali, u obrazloženju upućenom zastupnicima u državnom parlamentu doslovno piše kako će povećanje akciza u svrhu izgradnje autocesta, možda, (!) potaknuti natalitet i to kroz realno očekivanu (!) izgradnju dodatne infrastrukture u vidu vrtića, škola i bolnica.

U prevodu, parlamentarci će uskoro podići ruke za Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama koji će povećati krajnju cijenu goriva za ogromnih 10 odsto i tako akumulirati sredstva za cestogradnju. Do ovog dijela je obrazloženje realno, a onda počinje bajka u kojoj neko ničim izazvan počinje oko tih cesta graditi vrtiće, škole i bolnice koje će onda potaknuti stanovništvo da te objekte napune djecom. Da, po logici be-ha vlasti ljudi se izgleda na reprodukciju odlučuju onda kada se kao popratna pojava cestogradnje pojavi dovoljan broj škola i vrtića koje je potrebno napuniti djecom.

Kao “Sid Meier’s Civilization”

Inače, ovakav pristup se pokazao jako dobrim i u prošlosti je znao rezultirati masivnim priraštajem stanovništva, velikom ekspanzijom države i epohalnim tehnološkim napretkom – ali samo u simulacijama Sida Meiera. Za čitatelje sa crno-bijelim monitorima, Meier je tvorac jednog od najpopularnijih serijala simulacijskih video-igara pod nazivom “Sid Meier’s Civilization”. U ovim igrama gradnjom infrastrukturnih objekata privlačite stanovništvo i razvijate svoju virtualnu imperijicu, što je otprilike isti princip na kojem bh. vlasti zasnivaju svoje razvojne planove kada u navedenom objašnjenju kažu kako “ovakva izgradnja djeluje kao mamac za privlačenje novih investicija”. (Osim što se čine kao da ih savjetuje Sid Meier lično, be-ha vlasti izgledaju i poput Kevina Costnera u filmu “Polje snova” gdje gradi baseball igralište u polju kukuruza, jer mu je glas u snu rekao “izgradi ga i ljudi će doći”.)

Tako vlasti u životu održavaju iluziju da postoje neke investicije koje bi došle ali, eto, one dolaze samo autoputevima koje mi nemamo, a, inače, im nimalo ne smeta ako ih ti autoputevi vode u korumpiranu močvaru prepunu loših propisa, visokih poreza, besmislenih parafiskalnih nameta, loše pravne sigurnosti i neefikasnog pravosuđa. Pretrpjeli bi investitori i skupu i nestručnu radnu snagu, i visoke namete, i namještene tendere, i političko reketiranje, i korupciju i sudske procese od po deset godina – sve dok do toga dolaze putevima od tri trake i ograničenjem brzine od 130 km/h.

Sličnom logikom, vlasti zaključuju da prepreka povećanju nataliteta nisu siromaštvo, beznađe, pravna nezaštićenost radnika, loši uvjeti rada i opća psihotična atmosfera u društvu, nego bi se narod razmnožavao, ali, eto, ne može od niskih akciza. Nisu se vlasti dosjetile naći način da postignu da žena u 21. stoljeću ne strahuje od otkaza u slučaju trudnoće, nisu poradile na tome da podignu porodiljne naknade, da sistemski riješe pitanje medicinski potpomognute oplodnje – jedino čega su se sjetile je patentiranje metoda akcizno potpomognute oplodnje kao jedinstvenog u svijetu. Tako, primjerice, radnice u jednoj travničkoj fabrici, za koju se govori kako u njoj “radnike šamaraju” dok rade za platu od 400 KM, samo trebaju još par puta kliknuti na “snooze” na biološkom satu jer će, akobogda, akcize uskoro biti povećane i kao popratna pojava uz cestogradnju će nići vrtići i škole, te više ništa neće stajati na putu njihovom potomstvu.

Nisu niske akcize prepreka povećanju nataliteta, nije prepreka natalitetu ni manjak škola i bolnica – problem su loše vlasti koje “realno očekuju” da neko pravi nove škole i bolnice dok postojeće škole svake godine bilježe sve manje upisane djece i dok postojeće bolnice kubure sa dugovanjima zbog kojih im nedostaju osnovna sredstva za rad. Nije sporno objašnjenje po kojem će ovo biti riješeno rastom standarda zbog cestogradnje: sporno je što ne postoje nikakva smislena veza i nikakav konkretan plan koji će ovo dvoje dovesti u vezu. Tako je tvrdnja o nekom očekivanom rastu standarda neosnovana ubleha koja služi da zamaskira nuždu vlasti da se nekako domognu kredita neophodnih za preživljavanje i da ispune obećanja stranim kreditorima po svaku cijenu, pa i po cijenu trenutnog urušavanja standarda u korist nekog fiktivnog i ni na čemu osnovanog dugoročnog dobitka.

Osigurane ruke parlamentaraca

Ozbiljna vlast bi ponudila konkretne podatke o implikacijama dosadašnjih projekata cestogradnje na ekonomiju jer nije da cestogradnje nije bilo do sad – zašto onda ne ponuditi konkretne brojke o rastu investicija i nataliteta kao direktnog efekta cestogradnje? Ovdje govorimo o milijardama koje će se prikupiti kroz akcize i poreze i o čitavom lancu poskupljenja koji će trenutno i sveobuhvatno udariti na standard građana. Red bi bio u tako ozbiljnom pitanju ponuditi javnosti bilo šta više od “mogućeg” rasta nataliteta kroz “realno očekivanu” izgradnju neke infrastrukture.

No, ova vlast to neće ponuditi i budući da su agresivnim lobiranjem i političkim ucjenama već osigurane ruke parlamentaraca koje će izglasati povećanje cijena goriva za oko 10 odsto, ostaje nam samo da se pripremimo za to “povećanje standarda i nataliteta”. Jer, da oprostite, poruka da bi se moglo rađati više djece ukoliko dođe do povećanja cijena goriva je, ustvari, samo jako uljudan način da se narodu kaže “povećat ćemo vam cijene goriva i možete se, samo, jebat’”.
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi