Feminizam naš svagdašnji

Piše: Mirza Halilčević

Koliko god odbijali ili pristajali na feminističko izjašnjavanje, potrudimo se da barem jednom dnevno odamo priznanje nekoj ženi, za njen rad, trud i zalaganje. Poznatoj ili nepoznatoj, ženi za kasom kod koje kupujete svaki dan, ženi koja vas služi kafom, ženi koja radi na trafici, bilo kojoj. Ovo je tekst o njima, za njih!
Feminizam je svačiji. Pripada svima onoliko koliko su isti spremni propitati društvene standarde, vrijednosti i sveopće odnose među ljudima. Feminizam nije priča koja se veže isključivo za NGO sektor i tu priča ne treba da se završava, mogla bi da počne, ali nikako da se završi. Nije svaki aktivizam feminizam, puno je patrijarhata i podrivanja i u tim krugovima, međutim, svaki feminizam jeste aktivizam sve dok kreće od društveno odgovornog propitivanja.

Mnogo je i onih kod kojih se javlja otpor pri izjašnjavanju kao feministe/kinje, što je često rezultat ključnog nepoznavanja ove oblasti, ali i društveno demoniziranog pristupa feminizmu. S druge strane, brojni su i oni koji se danas pozivaju na prava koja su omogućena feminističkom borbom, te je s toga bitno i prigliti feminizam, ne plašiti se istog nego svojim izjašnjavanjem odati priznanje mukotrpnoj borbi koja je iza nas i solidarno krenuti u onu koja nam tek predstoji.

Mala, crna, garava

Feminizam, opet, ostaje svačiji, i brojne su mogućnosti za njegov dnevni manifest. Koliko god odbijali ili pristajali na feminističko izjašnjavanje, potrudimo se da barem jednom dnevno odamo priznanje nekoj ženi, za njen rad, trud i zalaganje. Poznatoj ili nepoznatoj, ženi za kasom kod koje kupujete svaki dan, ženi koja vas služi kafom, ženi koja radi na trafici, bilo kojoj. Ovo je tekst o njima, za njih!

Činjenica je da na visokim pozicijama, koje podrazumijevaju velike odgovornosti nema mnogo žena, da je čak i jezik kreirao rodno osjetljive termine u kontekstu radnih mjesta koje pripadaju ženama, pa da tako danas nije problem čuti termine poput čistačica, prodavačica, kuharica, učiteljica, domaćica, konobarica i slično, koji su shodno opisu posla pripali ženi. S druge strane, rijetko ćemo čuti da se rodno osjetljivi termini upotrebljvaju u kontekstu poslova koji obuhvataju intelektualnu sferu, visoke funkcije sa velikim odgovornostima.

“Radimo i po 10-11-12 sati, poslije inventure svaki minus i nedostatak odbija nam se od plaće, iako imamo zaštitara koji bi trebao biti zadužen za sigurnost, za krađe, njemu se ne odbija ništa…”, rekla je jedna od uposlenica marketa dodajući kako ih nerijetko kupci oslovljaju različitim imenima poput mala, crna, garava, dok im najviše smeta drskost i nerazumijevanje kupaca.

Činjenica je da na visokim pozicijama, koje podrazumijevaju velike odgovornosti nema mnogo žena, da je čak i jezik kreirao rodno osjetljive termine u kontekstu radnih mjesta koje pripadaju ženama, pa da tako danas nije problem čuti termine poput čistačica, prodavačica, kuharica, učiteljica, domaćica, konobarica i slično, koji su shodno opisu posla pripali ženi. S druge strane, rijetko ćemo čuti da se rodno osjetljivi termini upotrebljvaju u kontekstu poslova koji obuhvataju intelektualnu sferu, visoke funkcije sa velikim odgovornostima
I prije nego li se naljutimo na ove žene, ne smijemo zaboraviti da one, kao i mnoge druge koje rade s one strane šaltera, u suštini samo izvršavaju naredbe. Činjenica je da one ne određuju cijene u marketu, ne donose zakone, ne određuju visinu provizije u banci i slično. Imajmo to na umu prije nego li ospemo drvlje i kamenje na neku od njih.

Naša druga sagovornica radi u kafiću, kako kaže, to joj je trenutni posao obzirom da studira. Zamolila je da joj ne spominjemo ime, ali je odlučila podijeliti s nama neke situacije koje je imala priliku doživjeti na radnom mjestu.

“Muškarci znaju biti prilično neprijatni, trudim se ne osvrtati na njihove komentare ali nekada zaista znaju preći svaku granicu. Motiviše me to što znam da mi je ovo privremeni studentski posao, i da ću ostati kratko tu. Svoj posao obavljam kako treba, trudim se biti i nasmiješena, i ljubazna, ali postoje i ljudi koji to tumače pogrešno, kao poziv ili slično…”

Ista čizma

Rad u trafici sam po sebi djeluje prilično nezahvalno. To često podrazumijeva rad bez riješenog sanitarnog pitanja - bez pitke vode i mogućnosti odlaska u toalet na poslu. Prostorno je nezahvalno, obzirom da su ovakvi objekti u prosjeku veličine dva do četiri kvadratna metra. Jedna od naših sagovornica uposlena je u jednoj takvoj trafici, radi 11 sati dnevno. Profesorica je njemačkog jezika, sa iskustvom rada u struci. Sedmično ima jedan slobodan dan. Plata u prosjeku iznosi oko 600 KM.

Rad u trafici sam po sebi djeluje prilično nezahvalno. To često podrazumijeva rad bez riješenog sanitarnog pitanja - bez pitke vode i mogućnosti odlaska u toalet na poslu. Prostorno je nezahvalno, obzirom da su ovakvi objekti u prosjeku veličine dva do četiri kvadratna metra. Jedna od naših sagovornica uposlena je u jednoj takvoj trafici, radi 11 sati dnevno. Profesorica je njemačkog jezika, sa iskustvom rada u struci. Sedmično ima jedan slobodan dan. Plata u prosjeku iznosi oko 600 KM
Činjenica jeste da su radni uslovi za sve generalno prilično loši, da vlada apatija, pasivnost i da svakako imamo problema sa nedostatkom radne navike i discipline. Nije sve samo crno i bijelo. S druge strane, činjenica je da postoje i dupli standardi koji se odnose na žene i muškarce.

Feminizam se svakako ne bori za prevlast i dominaciju nad muškarcima na poslu, nego za ravnopravan tretman koji će radnike i radnice posmatrati i tretirati prema njihovim sposobnostima i vještinama. Zato, slijedeći put, prije nego optužimo i napadnemo neku od gospođa koje nas svakodnevno uslužuju, ne zaboravimo, da sve nas gazi ista čizma!
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi