Ona, o kojoj se ne govori

Piše: Mirza Halilčević

Vaginini monolozi autorice Eve Ensler knjiga je koja sadrži intervjue žena različitih profila i pozadina. Knjiga je nastala sa ciljem progovaranja, odnosno detabuizacije vagine kao društvenog pojma, gdje su neke od žena po prvi put progovorile o svojim iskustvima koja se tiču njihovih vagina. Knjiga je usljed dramatizacije doživjela i brojna scenska izvođenja, a jednom od takvih nedavno smo imali priliku prisustvovati i u Sarajevu. Hrabre žene zauzele su pozornicu i glasno progovorile o vaginama pred punom teatarskom salom
Vagina. Ono, o čemu se šuti. Ono, o čemu se ako već mora govoriti, govori tiho. Ono što se ne gleda. Ono, što se uljepšava, romantizira. Ruže, latice i lavanda. Cvijeće, parfemi i svježina. To ti je vagina kroz ružičaste naočale.

Ženska genitalna kastracija. Nož, komad stakla ili neki oštar predmet koji može poslužiti svrsi, a svrha je isključivo oduzimanje seksualnog zadovoljstva. Milioni i milioni žena, djevojčica i unakaženih vagina širom svijeta.

Oba prinicipa i romantiziranje i kastriranje rade za iste ljude, za iste ciljeve. Jedan je subliminaran, drugi je znatno suroviji, a opet, oba, trude se na svoj način što više potisnuti ženu i njenu seksualnost, u najmračnije ćoškova društva.
                                                                    ***
Vaginini monolozi autorice Eve Ensler knjiga je koja sadrži intervjue žena različitih profila i pozadina. Knjiga je nastala sa ciljem progovaranja, odnosno detabuizacije vagine kao društvenog pojma, gdje su neke od žena po prvi put progovorile o svojim iskustvima koja se tiču njihovih vagina. Obzirom da su intervjuisane žene različitih životnih dobi, sekualnosti,  iskustava i podneblja, knjiga u konačnici nudi zaista brojne surove, ali realne zapise. Između ostalog u knjizi su sadržana i iskustva žena koje nikada nisu doživjele orgazam ili vidjele svoju vaginu, iskustva silovanih žena, lezbejki, seksualnih radnica, transrodnih žena...

Prisutna publika imala je priliku i da kroz izvedbu Vagininih monologa čuje i poneku zanimljivu činjenicu koja se odnosi na žensku anatomiju i seksualnu stimulaciju, pa je tako recimo jedna od zanimljivijih činjenica svakako i ta da se pri vrhu klitorisa nalazi 8.000 nervnih završetaka, što je duplo više nego na penisu
Knjiga je usljed dramatizacije doživjela i brojna scenska izvođenja, a jednom od takvih nedavno smo imali priliku prisustvovati i u Sarajevu. Hrabre žene zauzele su pozornicu i glasno progovorile o vaginama pred punom teatarskom salom.

„Bila sam malo skeptična u smislu da li ćemo uspjeti iznijeti monologe i prenijeti poruku na pravi način. Obzirom da je velika odgovornost bila na nama, da progovorimo u ime svih onih žena koje ne mogu da govore, u ime svih oni koje su ućutkane. Ovoj je naš način da kažemo zajedno NE silovanju, i različitim oblicima zlostavljanja, marginaliziranju, tabuizaciji, ovo je davanje glasa za sve one žene radnice koje u strahu od otkaza ne mogu otići na trudničko bolovanje,“ kaže Amira Hasanović, jedna od učesnica.

Prisutna publika imala je priliku i da kroz izvedbu Vagininih monologa čuje i poneku zanimljivu činjenicu koja se odnosi na žensku anatomiju i seksualnu stimulaciju, pa je tako recimo jedna od zanimljivijih činjenica svakako i ta da se pri vrhu klitorisa nalazi 8.000 nervnih završetaka, što je duplo više nego na penisu, a opet, najviše nego bilo gdje na ljudskom tijelu. Nažalost, činjenica je i ta da patrijarhalni pritisak čini sve da ovaj podatak zadrži na nivou knjiške anatomske teorije.  

„Rekla bih da svaka od priča ima svoju specifičnost, a smatram da ih u društvenom kontekstu povezuje baš ta autocenzura, u smislu o čemu kao žena možeš da govoriš, šta možeš da doživiš i na koji način. Zanimljivo je kako su iskustva različitih žena povezana istim sistemom deprivilegovanja. A s druge strane, meni se čini kako ni mnoge žene usljed pritiska jedna kulture ne uspjevaju da razumiju šta im se događa, što nikako ne bih objasnila kao hendikep jedne žene, nego isključivo kao patrijarhalnu surovost, koja te nekako na dnevnom nivou tjera da sve te stvari koje te se tiču u seksualnom smislu završiš što prije, da ne misliš o njima, da ih ne problematizuješ u javnosti i tome slično. I to se često na prvi pogled može učini banalnim, ali riječ je o svakodnevnom i intenzivnom pritisku, koji je univerzalan za sve žene, gdje imaš primjer žene koja je u bolničkoj postelji i umire, a trudi se da se pokrije što više kako je ljekari ne bi vidjeli i djevojčicu u suknjici koju mama uči kako da sjedi kao prava djevojči
ca,“ objašnjava Nataša Okilj, učesnica Vagininih monologa.

Okupljene oko Vagininih monologa i Feminističke škole Žarana Papić, učesnice su poentirale mnoge zaključke i ciljeve. Samo neki od njih su svakako i detabuizacija, preveniranje svih oblika zlostavljanja, progovaranje o reproduktivnim potrebama, sistematskim načinima opresije i različitim oblicima seksualnosti
Okupljene oko Vagininih monologa i Feminističke škole Žarana Papić, učesnice su poentirale mnoge zaključke i ciljeve. Samo neki od njih su svakako i detabuizacija, preveniranje svih oblika zlostavljanja, progovaranje o reproduktivnim potrebama, sistematskim načinima opresije i različitim oblicima seksualnosti. Zanimljivo je kako prvobitna izvedba Vagininih monologa nije uključivala priču koja uključuje porođaj, odnosno problematizaciju reproduktivnog statusa žene, ali, ovaj put smo imali priliku da slušamo i o takvim iskustvima.

„Ja bih izdvojila dio koji se odnosi i na žene koje rađaju. I tu se otvara jedna sfera koja progovara o ulozi žene kao majke, o njenoj ulozi reproduktivne mašine, o očekivanjima koja joj se nameću, gdje se ne govori o samom doprinosu u smislu rađanja, nego i o kasnijim očekivanjima o odgoja, uloge domaćice i svega što joj se stavlja na teret,“ priča Erma Mulabdić.

O važnosti zastupljenosti ovakvih tema unutar javnog diskursa mogao bi se napisati tekst za sebe. Problematiziranje vagine kao društveno-političkog pojma znači ustajanje protiv različitih oblika fašizma, šovinizma i patrijarhata, a nikako seksualiziranje i objektivizaciju.

„Zašto se ne govori o menstruaciji, masturbaciji, ženskom seksualnom samozadovoljenju, pravu na izbor i planiranje obitelji, na reproduktivnu autonomiju, o emocijama kroz koje žene prolaze pri porodu i sličnim situacijama?“
„Ovo djelo cijelo izražava onu staru femnističku - lično je političko, koja je uzdrmala temelje na kojima je društvo funkcioniralo dugo, dugo vremena. Pitanja tijela, seksualnosti, reproduktivnih i seksualnih prava su suštinska za razvoj pojedinca/ke i društva, i za život u skladu sa punim potencijalima individue. Previše opresije, potiskivanja i prešućivanja onoga što je suštinsko dovodilo je i dovodi do obespravljivanja i različitih oblika nasilja nad, prvenstveno, ženskim tijelom, integritetom i dostojanstvom. Zašto se ne govori o menstruaciji, masturbaciji, ženskom seksualnom samozadovoljenju, pravu na izbor i planiranje obitelji, na reproduktivnu autonomiju, o emocijama kroz koje žene prolaze pri porodu i sličnim situacijama? Ova predstava želi to osvijetliti, izgovoriti i probuditi svijest o tome da lično mora biti na vrhu naših političkih i svih drugih agendi, u borbi protiv svih vrsta opresija i nasilja“, kaže Delila Hasanbegović dodajući: „Jako sam sretna što sam sa divnom grupom mladih žena uspjela ovo organizirati i nadamo se da će Vaginini monolozi dobiti priliku da dođu do drugih dijelova BiH i da pričamo o temama koje nas se svih itekako tiču.“

(Učesnice u izvedbi Vagininih monologa polaznice su i Feminističke škole Žaana Papić za koju je upis u toku, http://soc.ba/k-o-n-k-u-r-s-za-upis-trece-generacije-polaznicaka-feministicke-skole-zarana-papic/. Sav prihod od prodaje ulaznica proslijeđen je za rad sigurne kuće u Sarajevo, odnosno za žene žrtve nasilja.)
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi