Pustimo žene da žive kako žele da bi djeca imala život kakav zaslužuju

Piše: Hana Bajrović

Problem videa koji je ProLife.hr snimio i plasirao u javnost jeste plasiranje određene dogme bez ikakve svijesti o tome šta su stvorili. Korištenje sakralnih i naučnih elemenata i činjenica potpuno izvučenih iz konteksta, otkinutih iz cjeline, stvarajući jednu čudovišnu sliku žene. Video traje nepunu minutu ipo. Počinje slikom sretnog, mladog, bračnog para koji čeka dijete. Sliku prati glas djevojčice, Mije, koja se gledateljicama obraća iz majčine utrobe... Ali njena majka, odlučuje da joj ukrade san, i da prekine njen život, pa mi čujemo djevojčicu koja vrišti i zove upomoć dok joj doktor, parafraziram, trga i kida noge i ruke, na silu je vadeći iz majčine utrobe. Mija zove svoju majku, ali uzalud, majka je ne čuje... “Dok vi slavite Božić mene je moja mama planirala ubiti. Želim živjeti!”
Pokret ProLife je pokret za život, nastao u Americi. Bavi se pitanjima trudnoće i bori se protiv abortusa, pozivajući se na religiju i ljubav prema Gospodu pokušavajući svoje građanke da “okrene na pravi put”. ProLife ima svoje podružnice širom svijeta, pa između ostalog, i u susjednoj nam Hrvatskoj.

Inicijativa ProLife.hr u Hrvatskoj nedavno je pokrenula kampanju “Želim živjeti”, ponukana ponovnim razmatranjem ocjene ustavnosti Zakona o abortusu. Inače, abortus se smatra legalnim do šeste sedmice od začeća, kada plodu srce počinje da kuca (većina liječnika se usaglasila da je to trenutak kada plod počinje da živi), tačnije, do desete sedmice na zahtijev pacijentice, dakle, trudnice. Udovi, ruke i noge, se formiraju u sedmoj sedmici i tada plod dobija ljudski oblik. Upravo iz tog razloga, upravo je šesta sedmica određena kao neka okvirna gornja granica za izvršenje abortusa, a da se taj čin ne smatra ubistvom.

Pravo na izbor


Pitanje abortusa je uvijek kontraverzna tema sa mnogo oprečnih mišljenja i argumenata, čak i kada su dostupni svi naučni, tačnije, medicinski podaci. Jedno od osnovnih problema jeste upravo nedoumica: kada uopšte počinje ljudski život? Vjerski poglavari se drže učenja da je život dar od Boga, i da kao takav, počinje u trenutku začeća, a niko nema prava da se petlja u Božiji posao. Liberali, s druge strane, smatraju da život počinje onoga trenutka kada dijete dođe na svijet. Ja se, po pitanju abortusa, najviše oslanjam na nauku: mišljenja sam da se plod u prvim sedmicama začeća, prije nego mu se razviju osnovni organi za život, i formira tijelo, nije dijete, tačnije, živo biće kao takvo.
Kada uopšte počinje ljudski život? Vjerski poglavari se drže učenja da je život dar od Boga, i da kao takav, počinje u trenutku začeća, a niko nema prava da se petlja u Božiji posao. Liberali, s druge strane, smatraju da život počinje onoga trenutka kada dijete dođe na svijet

Rasprava o abortusu može ići u nedogled. Moji razlozi za i protiv, također. Ali, u načelu, osnovni princip u koji vjerujem jeste, pravo na izbor, ukoliko taj izbor ne ugrožava druge. A, upoređivati plod unutar materica, sa odraslom ljudskom osobom koja taj plod nosi, ili sa potencijalnim životom koji bi nastao iz toga ploda, je, mislim, u najmanju ruku licemjerno i nerealno.  

Problem sa pričom o abortusu nije činjenica da su ključni elementi u potpunosti zapostavljeni. Zdravlje žene, posljedice abortusa na žene, posljedice ilegalnog (usljed nemogućnosti drugoga) na ženu, stres sa kojim se žena nosi nakon takvoga zahvata (jer, bez obzira da li je odluku da abortira donijela žena koja jednostano ne želi djecu, ili žena, koja iz, ovoga ili onoga razloga; ekonomskog, socijalnog, psihičkog, nije u mogućnosti da rodi; sigurno je da abortus nije odlazak u šoping, niti da se može zaboraviti preko noći).

Problem nije ni to što se sva odgovornost bez ikakve zadrške prebacuje na ženu. Od trenutka stupanja u seksualni odnos do trenutka odluke da se prekine trudnoća, žena je ta od koje se, ne očekuje, nego podrazumijeva da pazi, razmišlja i nosi se sa posljedicama. Ali, onog momenta kada izgovori: “Ja želim da abortiram”, javlja se figura Oca. Onoga čija riječ je sveta, onoga koji se nikada ne pojavljuje kao problem, isključivo kao rješenje. Tada se ženi glasno poručuje kako nije ona jedina koja ima pravo na odluku. Dijete je zajedničko! Ženino tijelo postaje javni diskurs; njeno tijelo prestaje biti njena privatna stvar, njen neodvojivi dio, i postaje objekat o čijoj budućnosti odlučuje vrhovna komisija: otac i religijski poglavar.

Griješnice i griješnici

Problem pred kojim svi zatvaraju oči, kada se pomene abortus, nije čak ni činjenica da se religija kao moralni i etički kompas javlja onog momenta kada žena odluči da pokvari Božije djelo. Tada se žena poziva da se vrati svojim korijenima, da se sjeti od koga je stvorena, kome će otići nakon smrti, i preplaši je se kako će odgovarati za svoja nedjela, i to, najgore od svih nedjela, ubistvo! A, znamo vrlo dobro, kako iste te religijske knjige zagovaraju apstinenciju do trenutka stupanja u bračne odnose. Kako su svaka žena, i svaki muškarac, koji prije braka konzumiraju seks, griješnice i griješnici. Pa kako onda, tu istu ženu, koja je već grijeh protiv svoga Boga počinila, pozivati da ne počini drugi grijeh iz ljubavi prema Bogu? Živimo u vremenu kada su mnoge stvari drugačije od vremena nastanka Svetih knjiga, i pri tome mislim na stvari koje su potpuno prirodan i normalan sastavni dio ljudskoga života, i baš zbog toga ne mislim da će i jednoj ženi presudni faktor pri odluci o abortusu biti sveta riječ.

Problem pred kojim svi zatvaraju oči, kada se pomene abortus, nije čak ni činjenica da se religija kao moralni i etički kompas javlja onog momenta kada žena odluči da pokvari Božije djelo. Tada se žena poziva da se vrati svojim korijenima, da se sjeti od koga je stvorena, kome će otići nakon smrti, i preplaši je se kako će odgovarati za svoja nedjela, i to, najgore od svih nedjela, ubistvo!
Ali, problem videa koji je ProLife.hr snimio i plasirao u javnost jeste plasiranje određene dogme bez ikakve svijesti o tome šta su stvorili. Korištenje sakralnih i naučnih elemenata i činjenica potpuno izvučenih iz konteksta, otkinutih iz cjeline, stvarajući jednu čudovišnu sliku žene.

Video traje nepunu minutu ipo. Počinje slikom sretnog, mladog, bračnog para koji čeka dijete. Sliku prati glas djevojčice, Mije, koja se gledateljicama (sa razlogom ne koristim rodno senzibilni jezik) obraća iz majčine utrobe. Ona govori o svome života od rođenja do zreloga doba. Već zna šta želi i ima isplaniranu budućnost. Biće dobra učenica, slušaće roditelje, neće činiti zlo, završiće fakultet (i to ne bilo kakav; ona će da studira medicinu i ljudima spašava živote!), udaće se za dobroga muškarca i imati puno djece; i oni će, baš kao i njeni roditelji, biti sretna porodica. Ali ne, njena majka, odlučuje da joj ukrade san, i da prekine njen život, pa mi čujemo djevojčicu koja vrišti i zove upomoć dok joj doktor, parafraziram, trga i kida noge i ruke, na silu je vadeći iz majčine utrobe. Mija zove svoju majku, ali uzalud, majka je ne čuje... “Dok vi slavite Božić mene je moja mama planirala ubiti. Želim živjeti!”

Manipulacija ljudima religijom

Dok vjernici slave najveći praznik, sveti dan kada je rođen sin Božiji iz utrobe Marije, svete među žena, jedna žena je odlučila da ubije svoje dijete. Pozivajući se na Božić, ProLife vrlo jasno poručuje koliko je abortus suprotan od svega na čemu se religija zasniva, a samim time, koliki je on grijeh. Pri tome, plod u ovom videu nije plod, to je dijete koje ima ime, koje ima ruke i noge, koje ima snove i budućnost. To je dijete koje živi jednako kao i njegova majka.

Roditi dijete nosi sa sobom velike odgovornosti i obaveze. Odgojiti dijete je, koliko god bio lijep, Sizifov posao. I zato, ako postoji nauka koja nam kaže neke stvari, ako postoji pravo na izbor, a postoji čak i kada ne možemo djelovati u okvirima svojih izbora, koliko god se neki trudili da ga ignorišu i opovrgnu, ako žene imaju razloge da ne rode, kakvi god ti razlozi bili, ne postoji osoba, muškarac niti žena, koja ima pravo da joj tu odluku ospori, da joj je uskrati, ili da joj sudi zbog nje
Na početku teksta sam pomenula kada počinje da kuca srce plodu, kada počinju da se razvijaju ekstremiteti, i do kada je dozvoljeno izvršiti abortus; nauka je jasna. Pa tako i oni kojima je to bitan aspekt u donošenju odluke o abortusu, iz ovog videa dobivaju potpuno pogrešne, nejasne i informacije izvučene iz konteksta, što je krajnje neukusno i neodgovorno; o etici da ne govorim. Upirati prstom u nekoga i govoriti da je ubica je nešto što, itekako, nosi posljedice. Jer, osuditi nekoga na osnovu vlastitoga stava, učenja i načela, licemjerno je i nadobudno. Manipulacija ljudima religijom je najveći grijeh koji jedan istinski vijernik može počiniti.

A, znamo vrlo dobro, kako iste te religijske knjige zagovaraju apstinenciju do trenutka stupanja u bračne odnose. Kako su svaka žena, i svaki muškarac, koji prije braka konzumiraju seks, griješnice i griješnici. Pa kako onda, tu istu ženu, koja je već grijeh protiv svoga Boga počinila, pozivati da ne počini drugi grijeh iz ljubavi prema Bogu?
I kao da ovakvo plasiranje činjenica nije dovoljno pogrešno, ProLife nam nudi sliku idealnog života, koji ne postoji, ali će baš Mija da ga proživi. Valjda zaboravljaju da su neželjena djeca obilježena od samoga rođenja. Da takva djeca nikada ne mogu do kraja iskusiti roditeljsku ljubav, brigu i pažnju. Da takva djeca odrastaju uz depresivne majke i odsutne očeve. A čak, i ako je dijete začeto iz najveće ljubavi, rođeno i držano pod staklenim zvonom, kao sveta ikona, to nije nikakav garant da će živjeti sretnim životom. Ljudi se rađaju fizički i psihički bolesni, rađaju se sa predispozicijama za ovo ili ono, loše i dobro, postaju najbolje od ljudske vrste ali i jednako najgore. Roditi dijete nije kraj roditeljstva, roditi dijete je tek početak.

Roditi dijete nosi sa sobom velike odgovornosti i obaveze. Odgojiti dijete je, koliko god bio lijep, Sizifov posao. I zato, ako postoji nauka koja nam kaže neke stvari, ako postoji pravo na izbor, a postoji čak i kada ne možemo djelovati u okvirima svojih izbora, koliko god se neki trudili da ga ignorišu i opovrgnu, ako žene imaju razloge da ne rode, kakvi god ti razlozi bili, ne postoji osoba, muškarac niti žena, koja ima pravo da joj tu odluku ospori, da joj je uskrati, ili da joj sudi zbog nje. Volite se, pazite sa kim ulazite u seksualne odnose, pazite kako to radite, i nikada ne zaboravite ko ste i šta želite a šta ne želite. Jer, nikada ono što se izborom ne dogodi, ne može donijeti nesreće koliko ono što nastane iz sile i moranja.
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi