Muda, ili nešto treće?

Piše: Mirza Halilčević

Anti manspreading kampanja u nekoliko navrata je pokretala pitanja postojanja predrasuda u odnosu na velike dečke, gdje su se u komentarima muškarci pozivali na genitalne karakteristike, mala sjedišta, ili svoju tjelesnu konstituciju. Društvenim mrežama brzo su se proširile fotografije muškaraca u sjedećem položaju, raširenih nogu koji su u znak protesta i međusobne podrške objavljivali fotografije iz javnog prijevoza
Manspreading, termin je koji je izazvao brojne, podijeljene, reakcije javnosti. Prema oxfordskom rječniku, ova novotvorenica podrazumijeva način sjedenja muškog putnika u sredstvima javnog prijevoza na način da svojim raširenim nogama zauzima i uskraćuje sjedeći prostor pored njega. Debate o ovom društvenom fenomenu počele su sa kreiranjem anti manspreading kampanje pokrenute od strane muškaraca koji su svojim genitalnim karakteristikama opravdavali ovakav čin ponašanja u javnosti.

Iako otvoreno kritikovan i nazvan karikaturom feminizma, ovaj simbol, jasno je, jedan je od brojnih pokazatelja muške dominacije u javnom prostoru. Grubo preveden, manspreading, podrazumijeva muško širenje, odnosno, tjelesni čin zauzimanja javnog prostora, ne nužno samo u sredstvima javnog prijevoza, nego i u javnom prostoru općenito. Kako je tijelo često medij za slanje svjesnih ili nesvjenih poruka, ostaje da se vidi da li je ovo samo ugodan položaj za sjedenje ili se tu, ipak, učitavaju i drugačije poruke kojih često nismo ni svjesni.

Tjelesne pozicije moći

Laura Fatini
“Svakako da je ovo jedan od subliminarnih načina prodiranja u javni prostor, koji u svojoj vanjštini krije relaksaciju tijela, što je jedan od napadajućih i opresorskih puteva. Kao teatrološkinja, rekla bih da jedno ovakvo teatarsko tijelo, nosi jedan zatvoreni karakter, čvrst, teritorijalan i na neki način egoističan. U svom neverbalnom rječniku ova pozicija bi slala poruke suptilne neustrašivosti i moći, što je opet, naravno, vanjština tijela, a pitanje bi bilo, šta je to što zahtjeva stalnu budnost i spremnost na pokazivanje nepostojanja straha...?”,   objašnjava Laura Fatini, teatrološkinja i glumica.

Činjenica jeste da ljudsko tijelo često govori ono što um misli, ali, u kontekstu govora tijela, bitno je imati u vidu mogućnost različitih nivoa ljudske svijesti. Iako nam se čini da nad našim tijelima imamo punu kontrolu, često se dogodi da reflektujemo poruke kojih nismo ni svjesni, odnosno, koje su rezultat nekog naučenog modela ponašanja, ili, eventualno, kompenzacije za ono što ne želimo pokazati, što bi u skladu sa ovom temom značilo da nije svaka naizgled moć zaista postojana moć, nekada je to samo jedan od načina za prikrivanje realne nemoći i straha.

“Manspreading je veoma ugodan način sjedenja zbog oblika muških genitalija. Po glavi mi se mota i misao da bi to mogao biti čin šepurenja na javnom mjestu u cilju osvajanja pogleda potencijalne partnerice, ili partnera (kao što to muškarci rade isticanjem grudnog koša, povlačenja ramena, i sl). Ali, vjerovatno je samo to ugodan i sebičan način na koji muškarci sjede u javnosti”
Dosadašnja istraživanja na ovu temu pokazala su zanimljive rezultate. Tanya Vacharkulksemsuk u svom istraživanju ¬¬– Does manspreading work, zaključila je da muškarci koji na partnerskim sastancima zauzimaju otvoreni i dominantni položaj, dobijaju pozitivne odgovore čak u 87 odsto slučajeva. U uporedo online rađenom istraživanju postavljene su i fotografije i muškaraca i žena, koji su usljed fotografisanja zauzimali otvorene i dominantne položaje, te skrušene i povučene, usljed čega su muškarci u pozicijama moći dobili puno više pozitivnih odgovora, dok je postotak žena u istim položajima sa pozitivnim odgovorima bio znatno manji. Ne nameće li se pored ovoga automatski pitanje – kome su prema društvenim konvencijama svojstvene tjelesne pozicije moći, a kome pripada tjelesna skrušenost?

Prirodna dominacija

“Muškarce uče da je njihova dominacija nad ženskim prostorom i njihovim tijelima prirodna, da na nju imaju pravo i da im je dio postojanja upravo potvrđivanje te dominacije. Te naznake su posvuda, zaista: muškarac sjedne do žene u autobusu i raširi noge, oduzme joj njezin prostor, od nje se očekuje da se skupi i da prekriži noge. Pri upoznavanju, muškarci vrlo često dodiruju ženu, stavljaju joj ruku na rame, ili ju ogrluju ili na neki drugi način pokazuju da je ona u tom odnosu unaprijed inferiorna.

To seže sve do konzumacije hrane – od žena se očekuje da stalno drže dijete kako bi bile što manje i što nevidljivije. Isto su tako na dodir muška tijela uvijek u stanju grča i čvrstine, dok se ženska tijela nose kao podantna, mekana, ona koja ne pružaju otpor. I, naravno, da u tome sudjeluje kompletno društvo, jer roditelji smatraju normalnim ponašanjem da dječak napada djevojčice, oduzima im igračke, gurka ih, čupa za kosu, itd. Od vrlo rane dobi, žena nauči da je ona ta koja mora se skloni, da se stisne, da se skupi, dok muškarac konstantno očekuje od njh da to urade, inače iskazuje bijes i vrlo često jače nasilno ponašanje”, priča Selma Kešetović, aktivistica i književnica.

Anti manspreading kampanja u nekoliko navrata je pokretala pitanja postojanja predrasuda u odnosu na velike dečke, gdje su se u komentarima muškarci pozivali na genitalne karakteristike, mala sjedišta, ili svoju tjelesnu konstituciju. Društvenim mrežama brzo su se proširile fotografije muškaraca u sjedećem položaju, raširenih nogu koji su u znak protesta i međusobne podrške objavljivali fotografije iz javnog prijevoza.

“Manspreading je veoma ugodan način sjedenja zbog oblika muških genitalija. Po glavi mi se mota i misao da bi to mogao biti čin šepurenja na javnom mjestu u cilju osvajanja pogleda potencijalne partnerice, ili partnera (kao što to muškarci rade isticanjem grudnog koša, povlačenja ramena, i sl). Ali, vjerovatno je samo to ugodan i sebičan način na koji muškarci sjede u javnosti”, smatra Zlatko Krčum.

Kako je ovo, na kraju krajeva, jedna od metoda širokog dijapazona, razgranate i fleksibilne strukture, naravno da autobusi i tramvaji nisu jedino mjesto gdje se možemo susresti sa ovim fenomenom muškog ponašanja. Štaviše, često i ne primjećujemo koliko je zauzetog, odnosno, oduzetog prostora odmah pored nas.

“Manspreading – iliti muško telesno zauzimanje prostora, za one koji ne znaju šta je, evo, neka ovih prazničnih dana pogledaju malo bolje fotografije sa raznih proslava i iz kafana: na svakoj fotografiji videćete jednog muškarca koji je tako zagrlio ženu, bila mu ona supruga, koleginica, prijateljica, ili pevačica u kafani, prebacio joj ruku preko ramena, i jasno pokazuje: ovo je moja teritorija. Taj isti, ne sledećoj fotografiji, na potpuno isti način samo sa dve ruke, grli dva svoja prijatelja. Ženu u tim takvim zagrljajima ne vidite, ona se skupila i nekako sakrila, sedi skrštenih nogu, ukoso.

Katarina Miličević
Najvidljiviji primeri, oni školski, su u javnom prevozu, gde sedišta nisu odvojena, pa muškarac sedne, i raširi noge, a žena na susednom sedištu se skupila, zauzima ni pola od prostora koji joj pripada. No, jednom sam gledala kako jedan takav, sebe smatra alfa-mužjakom (iskreno, meni je uvredljivo muškarce nazvati mužjacima, ali tom je to bio kompliment), sedi u prostoru, na jednoj, a na stolici pored sedi žena. On, ne samo da je raširio noge, da zauzima i deo prostora ispred i pored njene stolice, nego je i prebacio ruku preko naslona njene stolice. Da li treba reći da su njih dvoje bili stranci, potpuni stranci? Žena je izgledala uplašeno, i možda nije ni bila svesna zašto joj je sve nelagodno, ali je ugrabila prvu priliku, i pobegla sa tog, na najudaljenije mesto. Ne znate šta je to i dalje? Ajte, odite na Fejsbuk, pogledajte redom fotografije iz neke kafane. Šta vidite? Vidite li žene, koje se grle? Da, one se grle nežno, oko struka. Muškarci grle preko ramena, da spreče osobu koju grle da može da se izvuče iz tog zagrljaja ikako”, navodi Katarina Miličević, aktivistica.

                                                                                                      ***

I na kraju svega, ovo je samo još jedan od brojnih represivnih fenomena koji nazivaju banalnim, bezazlenim i potpuno genitalno opravdanim. Naravno, mišljenja će biti podijeljenja i oduvijek će postojati oni kojima je ovo samo puko feminističko ispiranje mozga, povod za stvaranje rivaliteta i dualnosti na relaciji muškarac-žena, i, naravno, oni drugi, skupljenih, nevidljivih i prekriženih nogu.
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi