Ko je odgovoran za budućnost Zapadnog Balkana?

Piše: Dženana Karup Druško

Sergej Železnjak, zamjenik sekretara Generalnog savjeta vladajuće ruske partije Jedinstvena Rusija i jedan od najbližih stranačkih suradnika Vladimira Putina, pred krajem 2016. godine izjavio je da se Rusija zalaže za formiranje saveza “vojno neutralnih i suverenih država” na Balkanu koji bi obuhvatao Srbiju, Crnu Goru, BiH i Makedoniju. Plan je označen kao B-4. U 2016. godini potpisano je 16 deklaracija i memoranduma posvećenih tom pitanju, i to sa 10 partija iz ove četiri zemlje. Prvi put u historiji suvremene Rusije predsjednik Vladimir Putin definirao je u Koncepciji spoljne politike Član 69 koji predviđa poštivanje izbora evropskih država koje nisu članice vojnih alijansi. Primjer Crne Gore je najilustrativniji primjer plana B-4, a ruska Duma je još 22. juna u svome obraćanju pozdravila inicijativu političara “Balkanske četvorke” koja bi trebalo da postane temelj arhitekture regionalne sigurnosti

Nakon izbora Donalda Trumpa za novog predsjednika SAD-a, Rusija je preko svoje medijske mašinerije izbacila “listu želja” na svjetskom nivou kroz istupe predsjednika Vladimira Putina i Sergeja Lavrova, ruskog šefa diplomatije, s očitom nadom da će uspjeti vratiti nekadašnje tzv. hladnoratovske opcije međusobnog direktnog pregovaranja između SAD-a i SSSR-a o zonama uticaja i razgraničenjima na svim bitnim svjetskim tačkama.

Ruski spisak želja

Lavrov je nakon američkih izbora izjavio: “Donald Trump je pobijedio i formira svoj tim. Dao je nekoliko izjava u svojim predizbornim govorima, izjava koje govore da se, prvo, ne miješaju ni u kakve konflikte koji nemaju veze sa Sjedinjenim Državama, drugo, da se bave prije svega ekonomijom SAD-a i stvaranjem radnih mjesta, i treće, da se u spoljnoj politici, prije svega, bave uništenjem terorista. Izrazio je spremnost da sarađuje sa svima koji su spremni da sarađuju sa Amerikom u borbi protiv terorista, uključujući i Rusku Federaciju.” Po ruskim stavovima SAD bi se, očito, trebale baviti svojim unutrašnjim stvarima i problemima, svojom sigurnošću, a sigurnost SAD-a je ugrožena djelovanjem terorista koje će, prema Lavrovu, rješavati zajednički sa Rusijom.

Istovremeno, zvanična Rusija u svojim izjavama, naravno, “ne vidi” svoju ulogu u mnogim kriznim žarištima svijeta i optužuje SAD i NATO za agresivnu politiku prema Ruskoj Federaciji, te za neopravdano naoružavanje (pogovo na granicama koje su blizu Rusije). Ali, pri tome sebe, ipak, smatra za partnera SAD-a i Donalda Trumpa. Odluka Putina da ne primjeni politiku reciprociteta na odluku Baracka Obame da protjera ruske diplomate – obavještajce, na tragu je aktuelnog hladnoratovskog prijedloga Rusije da se stvari između SAD-a i Rusije dogovaraju neposrednom pogodbom. Pri čemu Rusija od Trumpa očekuje ukidanje sankcija, zaustavljanje širenja NATO-a prema Rusiji, koncesije i “odriješene ruke” kada su u pitanju države Dalekog istoka, bivše članice SSSR-a, kao i slobodu oko pitanja Ukrajine, podrške Asadovom režimu, ali i za Zapadni Balkan. Spisak želja i snovi, koji će to i ostati.

Donald Trup



Rusija od Trumpa očekuje ukidanje sankcija, zaustavljanje širenja NATO-a prema Rusiji, koncesije i “odriješene ruke” kada su u pitanju države Dalekog istoka, bivše članice SSSR-a, kao i slobodu oko pitanja Ukrajine, podrške Asadovom režimu, ali i za Zapadni Balkan
Za Rusiju su, neosporno, prioritetni ciljevi ukidanje sankcija koje su na snazi od 2014. godine zbog dešavanja na Krimu, te zaustavljanje širenja NATO-a prema granicama Rusije. Rusija se nada da će Donald Trump odlukom o nefinansiranju NATO-a formalno i faktički oslabiti Alijansu i time utjecati i na njeno širenje prema granicama Rusije, ali i uzrokovati početak kraja Zapadne alijanse.

U Evropskoj uniji se zagovara nekakva evropska sigurnost koju bi sačinjavale članice EU, predstavljene kroz zajedničku komandu, a što, itekako, odgovara ne samo Rusiji, koja sebe vidi (i predstavlja) kao ravnopravnog pregovarača SAD-u, a što je iluzorno i ne odražava realno stanje, jer iako bi željela Rusija već odavno nije geostrateški igrač koji ima tu snagu. Rusija sebe spašava i ekonomski i vojno, a vanjska uplitanja su samo neizbježne reakcije kako bi se ishodile moguće koncesije od SAD-a i EU, prevashodno kroz ukidanje sankcija i dobijanje garancija da NATO-a, odnosno SAD-a, da neće biti sigurnosna prijetnja za Rusiju, te da će SAD i EU odustati od Ukrajine.

Jens Stoltenberg


Geopolitičko mešetarenje Rusije u posljednjih pet godina nije ostalo bez odgovora SAD i NATO-a. “NATO je spreman za jačanje vojnog prisustva na istoku Evrope kao odgovor na nagomilavanje vojnih kapaciteta Rusije, a posebno u baltičkim zemljama”, izjavio je Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a
S tim u vezi sve drugo za Rusiju može biti predmetom “trgovine”, odnosno neuplitanja, uključujuci čak i trgovinu u vezi sa Sirijom i Bliskim istokom. Geopolitičko mešetarenje Rusije u posljednjih pet godina nije ostalo bez odgovora SAD-a i NATO-a. “NATO je spreman za jačanje vojnog prisustva na istoku Evrope kao odgovor na nagomilavanje vojnih kapaciteta Rusije, a posebno u baltičkim zemljama”, izjavio je Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a.

SAD su dopremile 1.600 tenkova u skladišta Holandije, kao dio pojačavanja evropskog sistema odbrane i demonstracije snage NATO-a zbog, navodne, rastuće ruske agresije – objavio je britanski Independet. Američki Kongres je u decembru donio Zakon o odbrani kako bi se ojačale evropske snage odbrane za 3,4 milijarde dolara, a u sklopu toga SAD planiraju da ponovo uspostave skladišta oružja u Holandiji, Poljskoj, Belgiji, kao i na dva mjesta u Njemačkoj. Po pisanju Independenta Poljska i SAD su potpisale sporazum o isporukama Varšavi 70 krstarećih raketa klase vazduh-zemlja JASSM Extended Range, dometa 1.000 kilometara, koje su namijenjene za avione F-16.

Balkanska četvorka  
 
Za vrlo kratko vrijeme na geopolitičkom planu je uspostavljen prividni balans između višedecenijskih napora EU i SAD-a da sve države Evrope integriraju u Evropsku uniju i NATO, i akcija koje preduzima Rusija kako bi Zapadni Balkan i Ukrajinu ostavili van domašaja uticaja EU i SAD-a, te pokušaja destabiliziranja država bivšeg istočnog bloka, kao i država bivših članica SSSR-a koje su vezane za Zapadnu alijansu.

Rusija kroz posebne sporazume sa Turskom i Iranom, koje nisu arapske države, a u vezi sa Sirijom (ali i šire), pokušava istisnuti SAD i Zapadnu alijansu, i očigledno da su, uslovno jake arapske države kao što su Saudijska Arabija, Kuvajt, Jordan i Egipat, marginalizirane u rješavanja rata u Siriji i šire, odnosno marginalizirane su arapske države koje su neraskidivo vezane za SAD.

Rosen Plevnelijev
Iako je Turska članica NATO-a, priča o državnom udaru u Turskoj i ulozi Fethullaha Gulena u njemu, koji je dojučerašnji prijatelj Recepa Tayyipa Erdogana predsjednika Turske, odnosno sumnjama da SAD stoje iza tog pokušaja državnog udara, Tursku je približila Rusiji i doprinijela da Turska povlači poteze ne surađujući u punoj mjeri ni sa SAD-om ni sa NATO-om. Uz to, Turska već dugo vodi “tihi rat” s članicama EU oko ulaska Turske u Evropsku uniju, a pitanje miliona izbjeglica, koje se nalaze u Turskoj, visi kao Damaklov mač nad “sigurnošću” EU.

Zapadni Balkan za Rusiju je samo dio strategije kojom pokušava oslabiti širenje i kompaktnost NATO-a. U prilog tome govori i novogodišnja izjava Rosena Plevnelijeva, odlazećeg bugarskog predsjednika, koji je rekao da Rusija finansira antievropske stranke i medije u Bugarskoj, i drugim zemljama, te da Rusija pokušava “iznutra uništiti EU”, što je  potvrda ruske upletenosti u akcijama destabilizacije NATO-a na europskom kontinentu.

Recep Tayyip Erdogan

Iako je Turska članica NATO-a, priča o državnom udaru u Turskoj i ulozi Fethullaha Gulena u njemu, koji je dojučerašnji prijatelj Recepa Tayyipa Erdogana predsjednika Turske, odnosno sumnjama da SAD stoje iza tog pokušaja državnog udara, Tursku je približila Rusiji i doprinijela da Turska povlači poteze ne surađujući u punoj mjeri ni sa USA ni sa NATO-om
Također, ne treba izgubiti iz vida da navedene akcije izazivanja nestabilnosti NATO-a sadrže i realne opcije pokušaja prisustva Rusije preko režima, političkih stranaka i raznih grupa na Zapadnom Balkanu. U Makedoniji to su Nikola Gruevski i ekipa oko njega, prosrpske stranke u Crnoj Gori, Milorad Dodik u Bosni i Hercegovini tačnije u entitetu Republika Srpska, a u Srbiji Tomislav Nikolić, odnosno Aleksandar Vučić koji je još uvijek “na provjeri” kod zvanične Moskve (zbog svojih povremenih “izleta” u Bruxelles i Washington), do Rumena Radeva, budućeg proruskog predsjednika Bugarske.

Sergej Železnjak, zamjenik sekretara Generalnog savjeta vladajuće ruske partije Jedinstvena Rusija i jedan od najbližih stranačkih suradnika Vladimira Putina, pred krajem 2016. godine izjavio je da se Rusija zalaže za formiranje saveza “vojno neutralnih i suverenih država” na Balkanu koji bi obuhvatao Srbiju, Crnu Goru, BiH i Makedoniju. Plan je označen kao B-4. U 2016. godini potpisano je 16 deklaracija i memoranduma posvećenih tom pitanju, i to sa 10 partija iz ove četiri zemlje, a ruska Duma je još 22. juna u svome obraćanju pozdravila inicijativu političara “Balkanske četvorke” koja bi trebalo da postane temelj arhitekture regionalne sigurnosti.

Nove vojne alijanse

Nova Koncepcija spoljne politike Rusije predviđa “konstruktivnu i svestranu suradnju sa evropskim državama koje ne ulaze u vojne alijanse”. Prvi put u historiji suvremene Rusije predsjednik Ruske Federacije, Vladimir Putin, definirao je u Koncepciji spoljne politike Član 69 koji predviđa poštivanje izbora evropskih država koje nisu članice vojnih alijansi. Primjer Crne Gore je najilustrativniji primjer plana B-4, jer je Rusija “do grla” upletena u pokušaj državnog udara u ovoj zemlji u vrijeme izbora.
Vladimir Putin

Sergej Lavrov je tokom posjete Srbiji dao izjavu u kojoj je bio krajnje decidan: “Evropska unija traži od Srbije da se ponaša onako kako se ponaša rukovodilac Crne Gore koji je naprosto prekršio sve svoje obaveze, svoja obećanja, izdao Rusiju, iako mu Rusija nije učinila ništa loše. Ako EU hoće na taj način da stiče prijatelje, onda se to zove udružiti se protiv nekog.” Pri tome Lavrovu nije smetalo da se prilikom posjete Srbiji slika sa grupom Zavetnici i Nemanjom Ristićem, protiv koga je Crna Gora raspisala potjernicu zbog organiziranja i učestvovanja u državnom udaru. Interpol Rusije je prekinuo suradnju na pronalasku Eduarda Sirokova (1971.) i Vladimira Popova (1979.) uz obrazloženje da navedena lica (koja traži Crna Gora) ne postoje, iako je Interpol utvrdio njihove identitete i brojeve pasoša – 4341323 i 6518753.

“Moskva smatra da Crnu Goru pokušavaju da ’uvuku’ u NATO prije isteka mandata američkog predsjednika Baracka Obame”, izjavio je Lavrov nakon zasjedanja Vijeća ministara spoljnih poslova OSCE-a u Hamburgu, dodajući: “Sada grozničavo ’uvlače’ u svoje redove Crnu Goru. Vidimo kakva je uskomešanost oko ovog procesa. Niko nije pitao narod Crne Gore. Mada smatram da bi o ovom pitanju trebalo da se konsultuje stanovništvo.”

Sergej Lavrov je tokom posjete Srbiji dao izjavu u kojoj je bio krajnje decidan: “Evropska unija traži od Srbije da se ponaša onako kako se ponaša rukovodilac Crne Gore koji je naprosto prekršio sve svoje obaveze, svoja obećanja, izdao Rusiju, iako mu Rusija nije učinila ništa loše. Ako EU hoće na taj način da stiče prijatelje, onda se to zove udružiti se protiv nekog”
Opće je poznato da je (srpska) opozicija u Crnoj Gori blisko surađivala sa pučistima, a vodeći opozicioni lideri – Andrija Mandić, Milan Knežević, i drugi, redovno posjećuju Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, posebno nakon pokušaja državnog udara u Crnoj Gori. A nakon “balkanske turneje” otišli su i u Moskvu gdje su izvještavali o “aktuelnoj društveno-političkoj situaciji u Crnoj Gori”.

Ratifikaciju Protokola o pristupanju Crne Gore NATO-u do sada je izvršilo 18 država, a u naredna tri mjeseca očekuje se ratifikacija od strane SAD, Francuske i Holandije. Rusija se nada da plan B-4 može biti predmetom trgovine sa SAD, što potvrđuje i izjava Lavrova koju je dao komentirajući plan B-4: “Čuo sam i za drugi projekat koji ima dosta negativnu konotaciju, a zove se projekat albanskih opština, za koji se predlaže da se formira od opština Albanije, Prištine, opština u Makedoniji, Crnoj Gori i Preševskoj dolini. Ako misle da se iza toga ne nazire stara ideja Velike Albanije, onda naše kolege iz EU treba da budu dalekovidije.”

Politički egzibicionizam

U slučaju Srbije Ruska Federacija igra na “sigurnu kartu” – ima podršku Srpske pravoslavne crkve, ali i skoro svih najjačih političkih stranaka i pojedinaca u Srbiji. Jedino Vučić zbog svog političkog egzibicionizma predstavlja nesigurnu kariku za Rusiju. No, Rusija je već u značajnoj mjeri prisutna u Srbiji, i ne samo u Nišu instalirala je svoje vojno-obavještajne centre. U slučaju (aprilskog) reizbora Tomislava Nikolića, Rusija može očekivati jaču podršku, ali suštinski Srbija je već postala vojna baza Rusije i nedavno prebacivanje MIG-ova i ostale ratne opreme je, ustvari, početak budućeg prebacivanja vojnih sredstava iz Rusije u Srbiju s ciljem stvaranje jake vojne baze Rusije.

Ivica Dacić



Primjer Sirije, odnosno prisustvo ruske vojne baze u Siriji za Rusiju je najbolji primjer na koji način se može braniti interes države – ruskog prijatelja. Zato se čine jasne novogodišnje izjave Ivice Dacića, srbijanskog ministra spoljnih poslova, koji je rekao da Srbija neće mijenjati politiku prema Rusiji i Kini, sve dok to budu jedine zemlje koje u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija štite njene interese
Primjer Sirije, odnosno prisustvo ruske vojne baze u Siriji, za Rusiju je najbolji primjer na koji način se može braniti interes države – ruskog prijatelja. Zato se čine jasne novogodišnje izjave Ivice Dacića, srbijanskog ministra spoljnih poslova, koji je rekao da Srbija neće mijenjati politiku prema Rusiji i Kini, sve dok to budu jedine zemlje koje u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija štite njene interese. Na pitanje koliko će Srbija moći da vodi politiku balansiranja između Zapada i Rusije, s obzirom na želju da uđe u EU, Dačić je odgovorio da nije riječ o balansiranju, već o očuvanju “nacionalnih i državnih interesa”.
 
U Bosni i Hercegovini Milorad Dodik, kao mogući exponent ruskog plana B-4, fokusirao se na razgradnju državnih institucija. Posljedice referenduma su očite, i prvenstveno su bile fokusirane na Ustavni sud BiH, ali sada i na Oružane snage BiH. Pitanja proslave 9. januara i participiranje OS BiH na proslavi ovog dana, postao je osnov za razbijanje OS BiH. Marina Pendeš, ministrica odbrane, uvukla je OS BiH u političku avanturu jer zahtjev Milorada Dodika za prisustvo OS BiH na proslavi 9. janura, kao dana RS-a, nije dala na ocjenu nadležnim pravnim institucijama BiH, ali ni nadređenim institucijama, uključujući i Štab NATO-a u BiH. Imajući u vidu da su zakoni BiH, kao i Zakon o OS BiH, jasno precizirali postupanje dužnosnika MO BiH i OS BiH kada se radi o mogućem neizvršenju odluke Ustavnog suda BiH, odnosno moguće počinjenje krivičnog djela, ostaje da se vidi kako će sad postupiti ministrica. Reforma odbrane u BiH je na ispitu i bit će interesantno pratiti kako će se ponašati NATO u ovom slučaju i da li će reagirati na teledirigovane ruske spletke usmjerene prema OS BiH.

SAD i Zapadna alijansa

Plan B-4, plasiran neposredno poslije izbora u SAD-u od strane Rusije samo je ozvaničenje dijela kompletnog paketa o čemu sve Rusija želi eventualno pregovarati, uključujući i pitanje Kosova. Nesumnjivo je da Zapadni Balkan nije u fokusu ruske politike, jer su sankcije zbog Ukrajine demolirale ekonomiju Rusije, a strah od SAD-a i NATO-ovog navodnog okruživanja Rusije je ključni osnov i nada da se sa Donaldon Trumpom može pregovarati o zaustavljanju NATO-a.
Za vrlo kratko vrijeme na geopolitičkom planu je uspostavljen prividni balans između višedecenijskih napora EU i SAD da sve države Evrope integriraju u Evropsku uniju i NATO, i akcija koje preduzima Rusija da Zapadni Balkan i Ukrajinu ostavi van domašaja uticaja EU i SAD-a, te pokušaja destabiliziranja država bivšeg istočnog bloka, kao i država bivših članica SSSR-a koje su vezane za Zapadnu alijansu

Sve druge interesne tačke su drugorazrednog i trećerazrednog značaja za Rusiju, uključujući i Bliski i Daleki istok. Eventualni pregovori SAD-a i Rusije nakon izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU, dodatno usložnjavaju poziciju evropskih država, odnosno EU. SAD su prepustile EU odlučivanje o Zapadnom Balkanu, ali ako Rusija uspije aktivirati tzv. hladnoratovske dilove i posrednike (pominje se i Henry Kissinger), možda se može desiti da SAD i Rusija odlučuju, ne samo o Zapadnom Balkanu, nego i o mnogo ozbiljnijim pitanjima za EU, kao što su budućnost NATO-a, Zapadnog savezništva, ekonomije, itd.

Plan B-4 je pokušaj Rusije da svoje direktne interese veže i za Zapadni Balkan, kao predmet trgovine, jer Ukrajina je srce problema Rusije, a nikako Zapadni Balkan, ili Bliski i Daleki Istok. A upravo pitanje Zapadnog Balkana mogla bi biti omča oko vrata Evropske unije, jer svako davanje koncesija Rusiji na Balkanu, znači i otvaranje puta za instaliranje ruskih baza na Zapadnom Balkanu, ali i otvaranje koridora za prenos sukoba i izbjeglica sa Bliskog istoka.
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi