Diskriminacija na više nivoa

Piše: Mirza Halilčević

Iako znatno diskriminisani, gej muškarci, recimo, u usporedbi sa lezbejkama imaju puno više društvenih povlastica i prava, dok u konačnici trans osobe kotiraju prilično nisko, što je recimo naročito izraženo u mjestima okorjelog patrijarhata kao što je Bosna i Hercegovina
Prema definiciji trans* identitet podrazumijeva doživljaj i tumačenje roda i spolnih karakterstika mimo graničnih, tradicionalnih i konvencionalnih interpretacija. Ovaj termin prvi put je uvela i upotrijebila pionirka trans pokreta Virginija Prince, da bi se kasnije ovom problematikom pozabavila i Leslie Feinberg poznata po svojoj knjizi Stone Butch Blues, koja je danas uveliko djelom američkih obrazovnih kurikuluma.

Historijski filter

Ako na transrodni pokret pogledamo kroz historijski filter, uvidjet ćemo dosta asimptomatičnosti. Zanimljivo je recimo da su 1969. godine trans* osobe isključene iz gej i lezbejskog pokreta usljed utjecaja jednog dominantnog tumačenja roda i spola. Iako bi kovanica LGBT* u svojoj osnovi trebala podrazumijevati okupljanje oko jedinstvene ideje slobode, i unutar ovakvih grupa javljaju se previranja, izoliranja i untrašnja diskriminacija.

Zanimljivo je recimo da su 1969. godine trans* osobe isključene iz gej i lezbejskog pokreta usljed utjecaja jednog dominantnog tumačenja roda i spola. Iako bi kovanica LGBT* u svojoj osnovi trebala podrazumijevati okupljanje oko jedinstvene ideje slobode, i unutar ovakvih grupa javljaju se previranja, izoliranja i unutrašnja diskriminacija
Zanimljiv je i kontekst nepostojanja solidarnosti što bi se barem u ovom slučaju trebalo podrazumijevati, no očito, slučaj nije takav. Iako znatno diskriminisani, gej muškarci, recimo, u usporedbi sa lezbejkama imaju puno više društvenih povlastica i prava, dok  u konačnici trans* osobe kotiraju prilično nisko, što je recimo naročito izraženo u mjestima okorjelog patrijarhata kao što je Bosna i Hercegovina. Uzimajući u obzir sve uslove i predispozicije koji idu u korist pozitivnim pomacima i unaprijeđenju prava trans* osoba, moglo bi se prognozirati, da bi ovo mogla biti duga i mukotrpna borba.

“Znao sam šta želim, znao sam kako se osjećam u svom tijelu, ali nisam ni slutio da će mi to donijeti toliko pritisaka i proživljenog stresa. Kada bih govorio samo o maltretiranjima granične policije mogao bih pričati danima, o nepoklapanjima ličnih dokumenata i onoga što je tjelesno predočeno... Srećom, sve je to iza mene, i pouzdano mogu reći da se isplatilo i da je vrijedilo. Naizgled sve to djeluje pomalo banalno, ali zamislite samo kada vas u jednoj Bosni, na šalteru bilo koje vrste, osoba od preko puta pita da se izjasnite po pitanju rodnog identiteta, jer joj je sumnjivo sve to, dok iza vas red koji čeka dobacuje neukusne komentare... Bilo je i takvih situacija...”, objašnjava naš sugovornik.

Pravo na vlastiti izgled

Proces tjelesne tranzicije, odnosno, promjene spola, predstavlja, prilično individualno dugotrajan proces koji između ostalog podrazumijeva hormonalne terapije, razgovore s psiholozima i psihološkinjama, ali i stručnjacima/kinjama iz psihijatrijske branše i u konačnici operativni zahvat. Podrazumijeva se da jedan ovakav proces iziskuje prilično puno strpljenja, razgovora i promišljanja obzirom da se u određenim fazama odrastanja često javljaju i različite rodne identifikacije koje često odudaraju od tradicionalnog tumačenja, što u svakom slučaju može biti karakteristika jednog prolaznog perioda što je stav današnje zvanične psihološke misli na našim prostorima.

Kako trans* identitet podrazumijeva fluidnost ispitivanja rodnih i spolnih granica, te potrebu za izražajem i postojanjem unutar javnog prostora, u sintezi sa performativnom umjetnošću rodio se i drag queen pokret, koji podrazumijeva javne nastupe trans* osoba, koji često imaju zabavljački, ali i aktivistički karakter.

“Godinama poslije toga u svojoj 23. godini sam doživila transformaciju spoljašnjeg odjevnog izgleda što je bio i sam početak moje drage queen karijere. Poslije toga uslijedile su pohvale i kritike na moje performanse što je, naravno, uvijek dobrodošlo. Žao mi je da nisam dobila podršku mojih roditelja, te da sam bila primorana napustiti porodični dom”
“Zaista imam tu sreću da imam ljude i društvo koje me izuzetno podržava i koji me prate po mojim nastupima, što mi je naravno jako bitno. Moram naglasiti da do sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih iskustava, nego, štaviše, dobio sam puno pohvala za svoj rad, mada, s druge strane, svjestan sam da živimo u konzervativnoj sredini koja nije naklonjena jednom šarolikom rodnom konstruktu. Ne bih mijenjao svoje tijelo, niti neke biološke karakteristike. Dobro se osjećam u svom tijelu, ali ne i u svojoj sredini, barem ne na nekom dugoročnom planu, tako da ću vjerovatno potražiti neku novu, sigurniju i prihvatajuću sredinu”, kaže Hurem, Drag Queen.

Trans* osobe se susreću sa diskriminacijom na više nivoa. Od toga da im se oduzima pravo na vlastiti izgled, koji nije u skladu sa društvenom konstrukcijom modela roda, posjedovanje  vlastitih dokumenata, ali i ostvarivanja i življenja svog identita u porodičnom okruženju.

Kako trans* identitet podrazumijeva fluidnost ispitivanja rodnih i spolnih granica, te potrebu za izražajem i postojanjem unutar javnog prostora, u sintezi sa performativnom umjetnošću rodio se i drag queen pokret, koji podrazumijeva javne nastupe trans* osoba, koji često imaju zabavljački, ali i aktivistički karakter
“Sjećam se da je sve počelo sa nekih 6-7 godina, kad sam počeo oblačiti sestrinu odjeću. Donekle je to bilo simpatično, dok u jedanaestoj godini mog života nije potpuno presječeno od strane mojih roditelja. Godinama poslije toga u svojoj 23. godini sam doživila transformaciju spoljašnjeg odjevnog izgleda što je bio i sam početak moje drag queen karijere. Poslije toga uslijedile su pohvale i kritike na moje performanse što je, naravno, uvijek dobrodošlo. Žao mi je da nisam dobila podršku mojih roditelja, te da sam bila primorana napustiti porodični dom. Spaljen mi je računar tako da nisam imala puno ličnih stvari za ponijeti. U narednom periodu želim se ostvariti i postati prepoznatljiva kao draq queen performerka, a do svoje 30. godine možda čak uđem u proces potpune tranzicije” priča Xenya Kameleonović.

Kao što je navedeno na početku, LGBT* zajednica predstavlja drugi aršin za trans* osobe kojima je i pored društveno kulturalne opresije ostavljeno da se bore i za svoje mjesto unutar nje. Uprkos višestrukoj diskrimaniciji i velikom pritisku na postojanju sopstvenog identiteta trans* osobe hrabro rade na povećavanju vidljivosti i većeg postojanja u javnom prostoru, ali i sopstvenom životu.
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi