Poražavajuća pobjednička kombinacija

Piše: Zlatko Dizdarević

Sarajevski kantonalni mudraci, uz obavijest od nekoliko sati prije stupanja na snagu, uvedu sistem “par-nepar”, kao kapitalno rješenje protiv ubitačnog smoga, kojim se niko živ nije suvislo bavio godinama. Trajalo jedan dan i to – na Božić! Skandal kantonalnih “lidera” katolicima je dao sva prava da povjeruju kako je budalaština smišljenja, čak i namjerno protiv njih i Božića. Onda temeljem iste “evropske mudrosti” – samo dan i po kasnije, pod pritiskom naknadne pameti i komešanja raje, te lažnog argumenta da će “sutra vrijeme biti bolje” – brže-bolje ukidaj odluku i spašavaj obraz. A i Božić prošao. Taj kapacitet znanja i mudrosti nije dovoljan ni za upravljanje seoskom mjesnom zajednicom u godinama iza onog davnog rata, a kamo li državom danas, prema Evropi

Ova, po mnogo čemu tužna i prevarantska godina u Bosni i Hercegovini ostaće po nekoliko “istorijskih uspjeha” upisana u nekim usputnim hronikama. Pouzdanih arhiva po kojima niko ne smije da čeprka i interesno prepravlja istoriju, skoro da više i nema. Među grandioznim uspjesima je ulazak Bosne na tzv.evropski put na kojem smo, kako kažu u samoj Evropi, u “ovoj fazi pristupanja” čisti odlikaši!

Onima, koji doista vjeruju da je tako nikakvo ironiziranje nad čudnim pohvalama neće promijeniti mišljenje. Grehota je buditi ih iz slatkog sna. Kao i onda kada su bili sasvim uvjereni da će im puko glasanje za “liberalni kapitalizam” donijeti, brat bratu, hiljade maraka pride na računu, a sve muke mrskog socijalizma skinuti s vrata. Onima koji znaju o čemu se sa tom “Evropom” radi, dodatna objašnjenja nisu potrebna. Ostaju, naravno, i oni što slute da im život nikako ne ide u korak sa uvjeravanjima kako im je dobro i da će im uskoro biti još bolje pa se ispotiha nadaju čudu jer, na putu smo!

Balkanska mudrost

Dilema je velika: kako da taj put prema Evropi postane – evropski. Lijepo je to što se govori da   je “postignuto”, ali sve nekako izgleda da raja još besciljno tumara šumom, a predvodnici naroda   širokim drumom. Nešto u cijelom konceptu tzv. pristupanja BiH Evropskoj uniji ne štima i krajnje je vrijeme da i u Briselu i u Sarajevu objasne kako je moguće da zvanična priča o “evropskom putu BiH” izgleda kao TV saga u kojoj sve frca od ljepote i uspjeha sluteći na happy and, a konkretni i živi ljudi, kojih se to tiče, sve skupa doživljavaju kao dramu u kojoj, u najmanju ruku, pola toga ne razumiju.

Teško mi je zaboraviti razgovor od prije, otprilike, dvije godine sa ambasadoricom jedne evropske države u Sarajevu koja je sa puno oduševljenja objašnjavala da je “njemačko-britanska inicijativa za BiH nešto potpuno drugačije od svih dotadašnjih  propalih inicijativa”. U međuvremenu se Britanci iskrcavaju iz EU, ali dobro, druga priča. Veli ekselencija kako su prethodne inicijative propale jer su se rješenja tražila na političkom terenu, a tu su opstrukcije u BiH, zna se, najveće. Na ekonomskom terenu to će, uvjerena je, biti potpuno drugačije. Uostalom, “lideri” su se i pismeno obavezali da će zajednički raditi...

Sve je jasnije da je u slučaju našeg “pravog puta”, Brisel na “krivom putu”. Ako im je doista toliko stalo do nas imaju “unutra”, a najmanje su im tri razloga bitna – NATO, Rusi i islam  (interesi su njihovi a ne naši), onda to treba uraditi brzo i preko reda kao što je urađeno sa, recimo, Bugarskom i Rumunijom
Komentar na ovo sam, sa potpisima, preskočio iz pristojnosti. Čuj potpisali! Od toga mnogi ponajviše vole da prave šprdnju. Nije tu mane ni strancima kao, recimo, povodom onog Dodikovog referenduma. Pitam je zato, pada li joj na pamet da i o ovim “ekonomskim reformama” odlučuju političari i njihovi pijuni u državnim institucijama. Eto zato će blokada biti tačno kao i prije. Vidim, zbunjena je i bez odgovora na ovaj nepredvidivi aspekt naše balkanske mudrosti.  

Sve je jasnije da je u slučaju našeg “pravog puta”, Brisel na “krivom putu”. Ako im je doista toliko stalo do nas imaju “unutra”, a najmanje su im tri razloga bitna – NATO, Rusi i islam  (interesi su njihovi a ne naši), onda to treba uraditi brzo i preko reda kao što je urađeno sa, recimo, Bugarskom i Rumunijom. Dok se još može, i da svi skupa ne pravimo cirkus od toga. Domaćim  “liderima” u konačnici potpuna evropeizacija nikako ne odgovara. To je institucionalni red, funkcioniranje sistema, a njih tu nema.

Igra u kojoj će nas se proglasiti sposobnim i validnim  Evropljanima, ali samo treba dotjerati neke tehničke detalje, igra je za naivne. Velika većina ovdašnjih lidera Evropejci nisu, a u vladajućem sistemu skoro ih je nemoguće mijenjati. Kvaka je što oni to znaju. Treba samo malo otvoriti oči povodom najbizarnijih, malih stvari koje govore o mentalitetu, primitivnim  predrasudama, zatucanostima ili tek o maestralnom neznanju o svijetu, političkim standardima i logici – pa da se sve vidi. Papirne odgovore mimo života i gole realnosti evropski školovani klinci će poredati bez problema, ali za koga?

Vjerski čistunci

Umjesto njih i ispunjavanja kriterija, pogledajmo samo sitnice koje govore o ovdašnjim gabaritima, o formatima tzv. lidera: na primjer, dovedu svjetski renomiranu trupu baleta na ledu iz Rusije, mjesecima se sve najavljuje, i onda “neko zaboravi” da u Sarajevu nema vode za led u rasprodatoj dvorani Skenderije?! U gradu u kojem je zimska olimpijada još prije više od trideset godina proglašena najboljom do tada u istoriji igara. Ali, to je bio drugi grad.

Koji dan poslije skandala u Skenderiji neko genijalan u zgradi Parlamenta BiH potrči da krišom sakrije okićenu novogodišnju jelku da ne uvrijedimo premijera Pakistana, “našeg” (kojeg, usput, niko od zvaničnika nije dočekao na aerodromu što jeste uvreda). Znaju li ti vjerski čistunci da je jelka bila okićena, javno i uz Deda Mraza, i u tek oslobođenom Alepu! Ili, da je istovremeno hor muslimanki pjevao božićne pjesme svojim sugrađanima, kršćanima, u jednoj od najvećih crkava Bejruta... Potom, k’o biber po pilavu, sarajevski kantonalni mudraci, uz obavijest od nekoliko sati prije stupanja na snagu, uvedu sistem “par-nepar”, kao kapitalno rješenje protiv ubitačnog smoga kojim se niko živ nije suvislo bavio godinama, pa se sada sjetio nekadašnjeg iskustva Juge.

Evropski put BiH, kako mu tepaju, do sada je obilježen slijedećim najbitnijim trijumfima: počelo je potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU (SSP) u ljeto 2008. godine. Ponosna država dobila je status pridruženog člana i potencijalnog kandidata za punopravno članstvo u EU.Golemo!
Na krivi način i krivim povodom. Ovdje je to bila šprdnja, uz skandaloznu “grešku”. Trajalo jedan dan i to – na Božić! Skandal kantonalnih “lidera” katolicima je dao sva prava da povjeruju kako je budalaština smišljenja, čak i namjerno protiv njih i Božića. Onda temeljem iste “evropske mudrosti” – samo dan i po kasnije, pod pritiskom naknadne pameti i komešanja raje, te lažnog argumenta da će “sutra vrijeme biti bolje” – brže-bolje ukidaj odluku i spašavaj obraz. A i Božić prošao. Taj kapacitet  znanja i mudrosti nije dovoljan ni za upravljanje seoskom mjesnom zajednicom u godinama iza onog davnog rata, a kamo li državom danas, prema Evropi. I to ne zato što ne može drugačije, već zato što je ovo kako je rezultat koncepta nadobudnih za koje su pamet, znanje i institucije što funkcionišu – opasnost po život.    

Evropski put BiH, kako mu tepaju, do sada je obilježen slijedećim najbitnijim trijumfima: počelo je potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU (SSP) u ljeto 2008. godine. Ponosna država dobila je status pridruženog člana i potencijalnog kandidata za punopravno članstvo u EU.Golemo! Sporazum je stupio na snagu 2015. godine i već tada je Brisel progledao kroz prste Sarajevu. Nije bio ispunjen, govorili su, striktni uslov – postupiti po presudi Suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju tužbe Derve Sejdića i Jakova Fincija protiv BiH zbog nepoštivanja Evropske konvencije o ljudskim pravima, odnosno zbog ustavne nejednakosti manjina u BiH. Finci je tada izjavio da je presuda iz Strazbura, za sedam godina, “samo prevedena na bosanski jezik”.

Čudesno i cinično

Na putu se, međutim, grabi. Krajem jula 2015. Predsjedništvo BiH usvaja “Master plan integrisanja BiH u EU”. Moćno zvuči. Dva zadatka su glavna: plan ekonomskih reformi i usvajanje mehanizma koordinacije. Reforme su zakletva uvijek, naravno. Kod ovog drugog, riječ je o uslovu da samo jedan, zajednički “glas” može u ime države pregovarti sa EU. Da ne bude ko u klin-ko u ploču. Jednostavnije, trinaest nivoa odlučivanja ugurati u jedan! Znaju u EU šta da rade kad njima nešto treba. Predsjedništvo se obavezalo i da će Sejdić i Finci, uz sve slične, biti ravnipravni do 31. januara 2016. godine!

Johanes Han
Uspjesi se redaju. Dragan Čović u ime Predsjedništva predaje 15. februara aplikaciju za članstvo BiH u Evropsku uniju. U jednom dijelu države tiho zadovoljstvo, kod drugih teška skepsa. Reforme i život nikako da se sretnu. Pa će utom i drama sa referendumom. I najave da će ga slijediti onaj o otcepljenju od BiH. Pravednici iz EU, visoki predstavnik u Sarajevu, Ustavni sud BiH i svako živ zaprijetio Banjaluci teškim kaznama. Dodikov odgovor bio, “možete sve to okačiti maču za rep”. I okačili su, a “Dodo” postaje jači nego ikad. Ostali šute. Rejting EU kod mnogih u Bosni doveden je do šprdnje. Visoki predstavnik Inzko zakiva priču izjavom kako je “mogao smijeniti Dodika, ali to pripada prošlosti...” U RS-u zafrkavanje i sa ovim, i sa naknadnom odlukom Ustavnog suda BiH o ništavnosti rezultata referenduma. U međuvremenu u Banjaluci pripreme spektakularne proslave referendumskog 9. januara, Dana RS-a. Istovremeno, iz  Brisela  pohvale i novi korak koji kazuje – svaka vam čast na svemu do sada. Idemo dalje. Za iole normalnijeg čovjeka, čudesno i cinično. 

Frederika Mogerini
Prije tri sedmice Evropski komesar za proširenje Johanes Han uručuje predsjedavajućem Vijeća ministara BiH upitnik sa oko tri hiljade pitanja, a domaći lideri što su ozareni optimizmom, uvjereni su da će BiH do kraja 2017. godine dobiti status kandidata i započeti pregovore! Johanes Han kaže: “Ovo što ste proizveli  je izvanredno!” Federika Mogerini, predstavnica za vanjsku politiku  EU, dodaje: “Narodi vaše zemlje vide kako jedinstveno rukovodstvo na svim nivoima ide ka zajedničkom cilju...!”

Realno, “zajednički cilj” je mnogo prije u proizvodnji nejedinstva koje stanovnike BiH dovodi do zebnje. Mostar, Stolac, sudstvo, mitinzi, ekonomija na rubu kolapsa, socijalna bijeda koja kuca na sve više vrata. Blokade u riješavanju krupnih pitanja sa “puta” su organizovane. U već pomenutoj priči Sejdić-Finci ustavno-pravni stručnjaci kažu da se rješenje tragom presude iz Strasbura može dobiti “za sedam dana” ako se hoće, ali se neće. Politika ne dozvoljava, i može joj se. Sve je podignuto na nivo sukoba između HDZ-a i SDA. A ljudska prava? Smiješno. Obećani datum Briselu pristiže za koju sedmicu, a domaći igrači ni makac. Što bi, kad su navikli da im prolazi sve što smisle.

Dodik i Čović

Ništa manji problem je dramatična opasnost da će se javni TV servisi u BiH uskoro ugasiti. Za njih nema novca, a ni istinske volje da se pronađe. Ispotiha se naslađuju oni što u javnoj TV vide mrsku državu koju žele ugasiti. Rezultat je da BiH može postati jedina država u Evropi koja nema javnu TV. Unija to ne želi da vidi, jer kažu da su rezultati BiH na putu u EU impresivni.
Milorad Dodik


U mjesecu euforije zbog primljenih pitanja, za raspirivanje dodatnih animoziteta pobrinula se trojka nacionalnih “lidera”. Atmosfera koju kreiraju postaje takva da se uskoro ni obično rutinsko pitanje neće moći usaglasiti jer je otvoreni rat među njima doveden do tačke na kojoj su opasni dogovori, a ne posljedice nedogovora. Sve je postalo: ili-ili.  

Dragan Čović
Dodik i Čović  objavili su nakon srdačnog susreta u Banjaluci kako je “u pripremi zakon o Ustavnom sudu”. Njime treba, kažu, iz Suda eliminisati trojicu sudija stranaca. U Sudu je, inače, još četvoro sudija iz Federacije BiH i dvoje iz RS-a. Čović tvrdi da ovaj sastav ne garantira u Sudu prisustvo predstavnika iz sva tri konstitutivna naroda, a Dodik to kaže medijski mnogo zapaljivije: “Neće nama trojica stranaca i dva Bošnjaka odlučivati o svemu...” Ne treba objašnjavati kako su po toj matematici stranci uvijek na strani Bošnjaka, a protiv Srba i Hrvata koji su uvijek zajedno. Prijetnja je da će odbijanje zahtjeva značiti ukidanje Ustavnog suda. Tu onda više nema ništa ni od upitnika, ni reformi, ni mehanizma koordinacije, ukratko – od evropskog puta. Dodik kaže, to je sve njemu, ionako, u drugom planu.  
Bakir Izetbegović

Iz SDA, stranke Bakira Izetbegovića, odgovorili su ultimativno: Neće dozvoliti nikakav zakon kojim se mijenjaju  nadležnost i sastav Suda. Posebno neće dozvoliti eliminaciju stranih sudaca. I to je ili-ili. Priču je začinio Šveđanin Lars Gunnar Vigemark, predstavnik EU za BiH, dobrohotnom izjavom čovjeka odraslog u zemlji sistema, reda i koncepta, i pomirljivog  menatliteta: “Nije trenutak u okviru pripremne faze za dobijanje kandidature za EU baviti se ovim pitanjem...”

Sve dok u evropskoj sterilnoj birokraciji ne shvate, ako žele, kako se ovakvim igrama tzv. lideri u BiH ne bave zato što ne znaju da za to nije trenutak, već baš zato jer misle da upravo sada jeste trenutak za pobjednička pozicioniranja u raznim kombinacijama – dva protiv jedan, Bosne u Evropi neće biti. To je u nas pobjednička kombinacija za poraz.
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi