(P)ostaje li BiH geto za migrante i poligon za budući okršaj velikih sila?

Migrantska kriza u BiH

Piše: Dženana Karup Druško      25.05.2018

U BiH se prema zvanično objavljenim podacima nalazi preko 3.000 migranata, a procjena međunarodnih predstavnika je da će ih do ljeta biti oko 10.000. Migranti koji su ušli u BiH su registrovani kako u Srbiji, tako i u drugim državama regije iz kojih su ušli u BiH, kroz sistem identifikacije, od otisaka prstiju do fotografiranja. Međutim, zvuči alarmantno izjava ministra Mektića da susjedne drzave nisu korektne, te da nema suradnje i da se organi BiH ne obavještavaju. BiH se pokušava kroz migrante nametnuti i puno ozbiljnija, sigurnosna kriza. Po svemu sudeći, dva su moguća scenarija eskalacije migrantske krize. Prvi, da Turska bez dogovora sa EU pokrene još jedan milionski talas emigranata prema EU; drugi da se migrati rasporede van granica EU, odnosno da se rasporede na južnim granicam Evrope čime bi Balkan postao migrantska oaza, a granice prema EU bi se zaštitile po uzoru na neke druge regione koji imaju slične probleme.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj 23. maja 2018. godine verificiralo zaključke o stanju u oblasti migracija u BiH a u vezi s povećanim prilivom migranata u BiH. Navedeno je da je migrantska kriza problem cijele Bosne i Hercegovine, te da je  neophodno da se u njeno rješavanje uključe sve relevantne institucije u državi. Uz to, Vijeće ministara je usvojilo Informaciju s Prijedlogom akcionog plana hitnih mjera koje se trebaju hitno poduzeti s fokusom na nezakonite migrante i propusnost granice, prije svega sa istočnim susjedima BiH.

Vijeće ministara je zadužilo Ministarstvo vanjskih poslova BiH da Crnoj Gori i Republici Srbiji uputi notu kojom se Crna Gora i Republika Srbija pozivaju da zaustave aktivnosti na preusmjeravanju valova migranata prema BiH, te da se Republici Hrvatskoj, kao i nadležnim institucijama Evropske unije, uputi zahtjev za hitan sastanak u cilju bolje koordinacije i iznalaženja rješenja po pitanju tranzita migranata kroz BiH. Ministar sigurnosti je zadužen da hitno obavi sastanke sa kolegama iz Republike Hrvatske, Crne Gore i Srbije o ovoj problematici. Direkcija za evropske integracije zadužena je da upozna nadležne institucije Evropske unije s povećanim prilivom migranata u BiH i zatraži od njih donatorska sredstava za provođenje hitnih mjera u ovoj oblasti.
 
Stručnjaci u etno selu


Iz zaključaka Vijeća ministara jasno je da su Srbija i Crna Gora počele prebacivati migrante u BiH zbog čega je i odlučeno da im se uputi protestna nota. Dok nadležne državne institucije u BiH rade svoj posao i sistematski pristupaju rješavanju ovog ozbiljnog problema s kojim se BiH suočila, u etno selu Stanišići, kod Bijeljine, organizirana je trodnevna konferencija (23-25. maj 2018) po nazivom “Regionalna saradnja u suzbijanju prekograničnog kriminala: Savremeni izazovi terorizma i migrantske krize” na kojoj učestvuju “stručnjaci iz Republike Srpske, Srbije i Crne Gore, i njemačke fondacije Hans Zajdel”.

Organizatori su banjalučki Fakultet bezbjednosnih nauka, Kriminalističko-policijski Univerzitet iz Beograda i njemačka Fondacija Hans Zajdel. Ironija je da upravo oni koji su i proizveli problem s migrantima za BiH raspravljaju o ovome i to sa entitetskim predstavnicima RS, bez prisustva predstavnika državnih institucija koje su jedine po Ustavu i zakonima u BiH nadležne za ovu problematiku.

No, s obzirom da se da se problem migranata na konferenciji kod Bijeljine povezuje s “radikalizmom koji vodi ka terorizmu”, te da se govorilo “o fenomenu uključenosti žena u terorističke akcije, kao i uticaju terorističkih napada na psihološko stanje djece”, iako se o ovim temama niti je raspravljalo niti ih je iko spominjao kad su ti isti migranti bili u Srbiji i Crnoj Gori, jasno je šta je njen cilj.

Podsjetimo da je neposredno nakon pojave migranata u BiH, Milorad Dodik rekao da Republika Srpska nema potencijal da prihvati bilo kakvo lociranje migranata na svom prostoru, ali i da “postoje opravdane sumnje da su (migranti) pripadnici nekih radikalnih grupa i zato su oni pod stalnom pratnjom naših nadležnih institucija”, ne navodeći za to nikakve argumente. Međutim, Dodiku svakako treba vjerovati kad kaže su migrnati pod stalnom pratnjom srbijanskih, a potom po ulasku u BiH i policijskih i parapolicijskih organizacija iz RS-a. S tim u vezi licemjerno djeluje konferencija u Stanišićima koju je organizirao Dodikov prvi obavještajac – Predrag Ćeranić, na kojoj se zaključuje kako je BiH puna potencijalnih terorista, te da su glavni institucionalni krivci emigrantske krize u BiH ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić i Ured za strance, dakle SDS.

Uniformisana snaga Republike Srpske


U junu 2017. godine predstavnik za medije republičkog Komesarijata za izbeglice Srbije, Ivan Miško, rekao je da u Srbiji, u prihvatnim centrima boravi oko 6.074 emigranta. Prije nekoliko dana je Vladimir Cucić, Komesar Srbije za izbjeglice, izjavio da Srbija bilježi blagi pad broja izbjeglica i migranata “kojih u cijeloj zemlji trenutno ima 3.500, a najveći broj ih je ušao u BiH. Mađarska je hermetički zatvorena, ali ljudi, kao i voda, uvek nađu put. Sarajevo, međutim, nije na ruti. Mi biljeležimo lagani pad, ali ne veliki koliko se očekivalo”.

Nebojša Stefanović, ministar MUP-a Srbije je u isto vrijeme izašao sa drugačijom informacijom, ustvrdivši da se na teritoriji Srbije nalazi oko 2.900 migranata, te navodeći da je to “najmanji broj od početka krize”. Po njemu, to što BiH najavljuje zatvaranje granica za migrante ne predstavlja problem za Srbiju. Ni Cucić ni Stefanović u svojim izjavama nisu objasnili šta je sa oko 3.000 migranata koji su očito “nestali” za manje od 11 mjeseci, odnosno “zaboravili” su reći da su skoro svi ti migranti u Bosnu i Hercegovinu ušli iz Srbije (podatak koji se navodi i u Informaciji Vijeća ministara BiH).

No, ministar Stefanović je u jednom pravu – zatvaranje bh. granica Srbiji ne predstavlja smetnju, s obzirom da preko Republike Srpske, odnosno porozne bh. granice između Republike Srpske i Srbije, uvijek mogu ubaciti hiljade migranata u BiH koje onda Dodikova policija usmjerava u Federaciju BiH. Jer, Dodik je jasno rekao da oni neće prihvatati migrante, što je onda ponovila i Željka Cvijanović (kao zaključke Vlade RS), da bi taj stav ponovo iznijela otvarajući konferenciju u Stanišićima i naglašavajući kako su migranti (i sigurnosne prijetnje koje donose sa sobom) dodatni razlog da “Republika Srpska njeguje i jača Ministarstvo unutrašnjih poslova”: “To je jedina uniformisana snaga Republike Srpske. Mi smo ga niz godina jačali, kadrovno i organizaciono, obezbjeđujući opremu, vozila, naoružanje, uniforme. To ćemo raditi i ubuduće, spemajući MUP za ono što jesu savremeni izazovi i prijetnje.”

Kristijan Danijelson, direktor Generalnog direktorata Evropske komisije za susjedsku politiku i pregovore o proširenju, rekao je da je EU Srbiji od 2015. do 2017 godine dala preko 50 miliona eura i donirala vozila za graničnu policiju Srbije i za Visoki komesarijat za izbjeglice. Ministar sigurnosti, Mektić, najavljuje da će BiH od EU traziti milion eura za trenutnu krizu. Ili je EU prestala davati novac Srbiji, ili se Srbija priprema za novu donaciju EU, jer uveliko govore o desecima hiljada emigranata koji su tek ušli u Grčku. Kako god, nakon zatvaranja balkanske rute, Srbija se elegantno rješila dijela emigranata za koje je uzela ogroman novac od EU prebacujući ih BiH. Nije jasno zašto se ne objavi izvještaj Vijeća ministara da javnost sazna otkuda dolaze emigranti u BiH i ko ih šalje.

Žičana ograda kojom se zatvara granica EU

U BiH se prema zvanično objavljenim podacima nalazi preko 3.000 migranata, a procjena međunarodnih predstavnika je da će ih do ljeta biti oko 10.000. Migranti koji su ušli u BiH su registrovani kako u Srbiji, tako i u drugim državama regije iz kojih su ušli u BiH, kroz sistem identifikacije, od otisaka prstiju do fotografiranja. Međutim, zvuči alarmantno izjava ministra Mektića da susjedne drzave nisu korektne, te da nema suradnje i da se organi BiH ne obavještavaju. BiH se pokušava kroz migrante nametnuti i puno ozbiljnija, sigurnosna kriza, a zaboravlja se da su ključne veze sa arapskim svijetom u oblasti vojne-obavještajne suradnje u bivšoj SFRJ skoro 50 godina vođene preko Beograda, a ne Sarajeva, od obuke, treniniga, do prodaje naoružanja arapskom svijetu. Te (naslijeđene) veze nisu nikada otkrivene, ili istražene od zapadnih država, a upravo zbog njih je bivša SFRJ dugo bila na meti SAD i zapadnih država, odnosno zbog veza finansiranja tzv. terorističkih organizacija iz arapskog svijeta.

Susjedi su BiH napravili humanitarni, ekonomski i politički problem, a sigurnosni izazovi su u rukama upravo okolnih država koje su BiH i prebacile migrante. Šta rade predstavnici EU koji su, itekako, bili uključeni u ovu problematiku u vrijeme zadnjeg vala afro-azijskih izbjeglica? Čini se da Evropa čeka izbore u Turskoj i nada se da će eventualnim izbornim porazom Erdogana moći bez velikih problema pitanje emigranata zadržati u statusu quo, a da ne mora za to platiti Turksoj sredstva koje je obećala kad je Turska prihvatila da obezbjedi smještaj za preko tri milona migranata i tako ih zaustavi na putu u EU.

Uz to EU je prepustila svakoj svojoj članici da interno uređuje svoju politiku prema migrantima, nakon što su istočne zemlje EU odbile skoro sve prijedloge Bruxellesa, počevši od prijedloga kvota po kojima je Njemačka trebala primiti 18,42 odsto migranata koji traže azil, Francuska 14,17, Italija 11,84, Španija nešto ispod 10, Poljska oko pet, Češka tri procenata... do toga da toleriše radikalne poteze Mađarske, Poljske, Slovačke i nekih drugih država, među kojima i postavljanje žičane ograde kojom se zatvara granica EU.

Trenutno se na prostoru između Grčke i Albanije nalazi od 50 do 60.000 migranata. Po svemu sudeći, dva su moguća scenarija eskalacije migrantske krize. Prvi, da Turska bez dogovora sa EU pokrene još jedan milionski talas emigranata prema EU; drugi da se migrati rasporede van granica EU, odnosno da se rasporede na južnim granicam Evrope čime bi Balkan postao migrantska oaza, a granice prema EU bi se zaštitile po uzoru na neke druge regione. Podsjetimo, SAD su zbog problema s migrantima još 2006. usvojile tzv. Secure Fence Act of 2006, kojim je predviđeno podizanje zida na granici dužine 1.100 kilometara; Saudijska Arabija je, također, 2006. prvi put planirala gradnju zida prema Iraku i rad na zidu dugom 965 kilometara počeo je u septembru 2014; Izrael je u junu 2002. počeo izgradnju 650 kilometara dugog zida sa zapadnom obalom, slijedili su Kipar, Grčka Turska, i dr.

Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjaro na nedavnom sastanku u Grčkoj kazao je da su granice južne i jugoistočne EU otvorene i bespomoćne kao i prije tri godine, te da će, ako se novi migrantski val nastavi, to biti sigurnosna prijetnja za Evropu. Austrijska Vlada nedavno je usvojila novi prijedlog Zakona o strancima, koji propisuje da će svaka osoba koja podnese prijavu za azil, a utvrdi se da je u EU ušla preko članice Unije u kojoj je na snazi Uredba Dublin III, odmah biti vraćena u tu zemlju. Čini se da se dio zemalja Evropske unije priprema za stvaranje geta blizu njihovih granica, kao i da se pitanje Zapadnog Balkana oko ulaska u EU ostavlja po strani. Ali, interesantno je da se nakon Crne Gore ide na ubrzan prijem Makedonije u članstvo NATO-a, dok je BiH sa Dodikom i ruskom politikom dobila čvrsto NE na posljednjem briselskom sastanku u vezi sa MAP-om. Znači li to da BiH, nažalost, (p)ostaje potencijalni geto i poligon za budući okršaj velikih sila?

Međunarodne organizacije i transnacionalni kriminal

U Italiji je (Katanija i Trapanija) otvoreno nekoliko istraga u kojima su provjeravani i neki članovi humanitarnih organizacija koji na Mediteranu prihvataju migrante zbog sumnji da su surađivali s krijumčarima ljudi. Iako humanitarne organizacije sve demantiraju, pojedini talijanski političari tvrde da neke nevladine organizacije vode “taksi” službu za migrante. Prema izvještaju UN-a u 1999. godini svjetski kriminalni obrt u oblasti migracija iznosio je oko sedam milijardi dolara, a danas se spekulira sa cifrom od oko 30 milijardi. Koliko su međunarodne organizacije postale dio izbjegličkog problema, a koliko dio svjetske strategije za raspoređivanje migranata, i da li su krize projicirane i preko kriminalnih organizacija?

Istražujući temu migranata 2001. godine u BiH, autor ovih redova je došao do zvaničnih informacija međunarodnih organizacija nadležnih za ilegalnu migraciju, prema kojima su samo u BiH organizatori trgovine ljudima u 2000. godini zaradili oko 320 miliona maraka; do početka 2001. godine u Evropu je ušlo oko pola miliona emigranata koji su išli preko BiH, a u to vrijeme su azil u BiH tražili Iranci, Iračani, Pakistanci, Turci, Alžirci, Afganistanci, Ukrajinci, Bengalci, Gruzijci, Rumuni… Ovo su podaci koji su objavljivani prije 11. septembra (nakon koga je došlo do zaokreta u američkoj vanjskoj politici), prije Arapskog proljeća, prije rata u Siriji i prije nego što je ISIL i postojao.

Oko migranata se uvijek obrtao veliki novac, s jedne strane tu su kriminalne grupe koje koriste tuđu nesreću, a s druge, ogromna sredstva koja se ulažu u organizacije koje pružaju pomoć izbjeglicama. Interesantno je da su se međunarodne organizacije povukle sa svih većih kriznih područja, što su opravdale ugroženošćcu svojim timova. Ipak, ne može biti nezabilježeno da su se povukle na granice Europe i da shodno tome možemo očekivati i njihov angažman u Evropi, što koindicinira sa pretpostavkam oko pravljenja geta na granicama južne Evrope.

Poseban problem za države EU je nekoordinirani odnos sa državama gdje se emigranti prvi puta pojavljuju. Ne postoji ni koordinacija i razmjena podataka, na šta je ministar sigurnosti BiH već ukazao, što omogućuje kriminalnim organizacijma da uspješno djeluju u cijeloj Evropi.

Scenarij po ugledu na Zagreb i Beograd

BiH je 2016. usvojila Strategiju u oblasti migracija i azila i Akcioni plan za period 2016-2020. godine koji se temelji na četiri principa: a) Princip zakonitosti; b) Princip sigurnosti države i njenih građana; c) Princip integracije i d) Princip međunarodne suradnje. Skandal koji se desio zaustavljanjem konvoja od strane policijskog komesara HNK slika je, nažalost, unutarnje sigurnosne slike u BiH. Jer, jedan kantonalni komesar, rizikujući da provocira državni udar, sebi daje slobodu da odbija ispoštovati odluke državnih institucija.

Dok Milorad Dodik sa svojim kvaziobavještajcima priziva terorističke akcije uz pomoć Srbije, Dragana Čovića (i ruske agenture u BiH), predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović konačno može da kaže da u BiH ima 10.000 Arapa, odnosno potencijalnih terorista. Upravo su poslovi sa strancima u nadležnosti države i četiri principa zacrtana u Strategiji se trebaju obavezno realizirati, ali kako kad se u BiH zastupaju interesi Srbije i Hrvatske i to i preko pojedinih kadrova u državnim strukturama?

Nije jasna ni uloga Hrvatske, koja priču oko emigranata i terorista potencira i nakon presude Prliću i drugima i to u jeku priprema za turističku sezonu u Hrvatskoj. Jasno je da bi bio dovoljan jedan incident na primorskom pojasu i kompletna turistička sezona došla bi u pitanje (sa čim su se proteklih godina suočile i neke ozbiljnije države od Hrvastke) i umjesto da preko Dragana Čovića u BiH rade na smirenju tenzija, dešava se upravo suprotni – scenarij na tragu svakodnevnih prepucavanja između Beograda i Zagreba, ali i dilova Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Nadležne institucije u BiH, zajedno sa predstavnicima međunarodne zajednice, moraju sve uraditi da zaštite integritet BiH u migracijskoj krizi, te da se onemogući uloga susjednih država i prebacivanje hiljade migranata u BiH kao što je to bilo u ovom posljednjem slučaju. Uz to, BiH bi trebala da se ponaša i radi kao i većina država EU – svako u svoju korist i za svoje interese.
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*